Iako bi se najradije bavio samo glazbom, Tonči Huljić ide ukorak s vremenom. Jer digitalizacija je i za glazbenike nemoguće stvari učinila lako ostvarivima. “Maksima smo snimali na klaviru u Londonu, a istovremeno je filharmonija svirala u Budimpešti. To je bilo ekonomičnije, to je bilo jetinije nego da snimaju Englezi, kraljevska filharmonija. I to se sve dešavalo u real timeu”, priča Huljić.
Digitalno doba s druge strane frustrirajuće je za prave glazbenike, kaže Huljić, jer danas se svatko bavi glazbom. “Muzika je tek sredstvo za opaljivanje selfija, gdje je krajnji cilj pokazati nogu, guzu, ciku i tako dalje. Jer to je puno brži način da postaneš slavan i popularan, i marketinški puno bolje nego da se trudiš kao dobar glazbenik napraviti nešto dobro nešto što ostavlja trag“, tvrdi Huljić.
Vjeruje da unatoč popularnosti Youtuba za promociju, izdavanje albuma neće izgubiti svrhu. “CD je jedno marketinško sredstvo, zapravo, ali nikakavo sredstvo, točnije medij preko kojeg glazbenici mogu zarađivati novac jer su te tiraže u najmanju ruku bijedne", tvrdi Huljić.
Prema njemu je nikad više glazbe, a nikad manje profesionalnih glazbenika koji mogu živjeti od svog rada.
