Većina stanovnika Zemlje, koja uživa plodove mišljenja, djelovanja i rada Nikole Tesle, nema pojma o tome tko je Nikola Tesla. Vjerojatno ni većina onih koji posjeduju električna vozila marke Tesla ne bi znala točno odgovoriti na pitanje zašto se ta vozila zovu baš Tesla, a isto je možda i s ljubiteljima nekoć popularnog metal benda Tesla.
S druge strane, većina stanovnika negdašnje Jugoslavije i sadašnjih postjugoslavenskih zemljica, bez obzira na njihovo obrazovanje i informiranost, znade reći tko je bio Nikola Tesla, i to ne zato što voze električne automobile ili zato što slušaju metalnu muziku, nego zato što su s likom i djelom Nikole Tesle, "naše gore lista", bili upoznavani otkako znaju za sebe, u školskoj nastavi i drugačije, naprosto zato što je Nikola Tesla "naš", a napravio je, nema sumnje, nešto važno i za nas i za svijet.
"Naš Tesla" jedan je od najznačajnijih izumitelja svih vremena, ma jedan od najgenijalnijih umova svih vremena, ponavljali su naši učitelji i učiteljice. A ponavljalo se to i drugdje, pogotovo kad smo se htjeli samima sebi prikazati važnima u svjetskim razmjerima. Čak i mimo obrazovnih i kulturnih institucija, Nikola Tesla nipošto nije nepoznanica.
Mnogi su naši neobrazovani, pa i nepismeni zemljaci i sunarodnjaci recitirali stih: "Nikola Tesla sjeo na vesla, ošo u Ameriku i otkrio letriku."
"Tesla je naš" ili barem "Tesla nije vaš"
Međutim, usprkos svemu tome, nije baš da se Teslini zemljaci i sunarodnjaci, odnosno Hrvati i Srbi, intenzivno bave Teslom (dakako, čast izuzecima!), nego im Tesla tek zgodimice padne na pamet.
Primjerice, u srpnju 2021. godine, kad se stvorio skandalčić oko stavljanja lika Nikole Tesle na kovanice eura, na inicijativu Republike Hrvatske kao članice Europske unije, čemu se i službeno usprotivila Republika Srbija, jer "Tesla je naš" ili barem "Tesla nije vaš".
Je li ršum koji je u ljeto 2021. nastao oko Nikole Tesle samo rezultat takozvane "sezone kiselih krastavaca", kad tiskani i elektronički mediji moraju bilo čime, pa i preuveličanim neznatnostima i bizarnostima, popuniti svoj prostor i vrijeme, kako bi opravdali svoje postojanje i po mogućnosti ostvarili profit?
Izgleda da se ne radi o tome, jer u ljeto 2021. zaista ne fali burnih događaja koji medijima i medijski posredovanoj politici daju pogonsko gorivo. Pandemija koronavirusa, kojoj se ne vidi kraja, siguran je i neiscrpan izvor vijesti. Bilo ljeto ili zima, iz dana u dan saznajemo nešto novo i spektakularno o pandemiji.
Također, ekstremne vremenske pojave, kao što su visoke temperature i požari, velike oborine i poplave, kao da su češće 2021. godine u odnosu na prethodne godine. Kao da je više i prometnih nezgoda. Čak su i migranti, čiji putevi idu iz Afrike i Azije preko Balkana, a koji su neriješen i trenutno nerješiv problem, pali u drugi plan pod navalom zdravstvenih i klimatskih vijesti.
Sve u svemu, ima u izobilju nesreća koje angažiraju podjednako medije i politiku, a time i građanstvo, i ne treba nasilu izmišljati atraktivne medijsko političke događaje. Otkud onda tolika halabuka oko Nikole Tesle?
Od velike politike strada i mali čovjek i velike povijesne ličnosti
Slučaj Nikole Tesle na kovanicama eura treba tumačiti u drugom ključu, koji se također tiče ljeta, ali ne i "sezone kiselih krastavaca". Naime, radi se o uobičajenom hrvatsko-srpskom ljetu", koje je već dosadno u svojoj predvidljivosti, a obilježeno je svake godine sporovima oko antifašističkog ustanka 1941. i Drugog svjetskog rata, te sporovima oko Domovinskog rata i vojno-policijske operacije "Oluja 1995.".
Svake godine isti obrazac i poneki novitet koji se uklapa u stari obrazac, a ove godine u ljetnom hrvatsko-srpskom asortimanu ističe se, eto, Nikola Tesla.
Daleko od toga da nije važno istraživanje, dokumentiranje i tumačenje zbivanja iz 1941. i 1995., ali njihova instrumentalizacija u dnevnopolitičke svrhe i prigodno uplitanje drugih događaja i ličnosti, poput Tesle, ne pridonosi niti utvrđivanju historijskih činjenica, niti kritičkom suočavanju s prošlošću, niti pomirenju među narodima i ljudima.
Kad se u lipnju, srpnju i kolovozu raskopaju potisnute povijesne traume, kad se počnu, s raznoraznim namjerama, raspirivati hrvatstvo i srpstvo u svojim najgorim verzijama, kad ispuzaju na medijsku i političku površinu ustaše, četnici i partizani iz loših udžbenika i još lošijih filmova, rasplinu se svi uspjesi u normalizaciji odnosa između Hrvatske i Srbije, između Hrvata i Srba, između zemalja i naroda, pa i između običnih ljudi koje nije teško zavesti na krivi put, u što smo se mnogo puta uvjerili.
A onda Jovo nanovo: valja mukotrpnim radom ponovno steći ono što se u času prokockalo. U tom lakomislenom i neodgovornom kockanju uvijek stradaju oni koji nisu kockari, nego su, protiv svoje volje, uzeti kao ulog u kockanju. Stradaju nedužni Hrvati i Srbi, strada "mali čovjek" kao što je stradavao uvijek kada se vodila "velika politika".
Stradaju i velike stvari, poput istine i mira, kao i velike povijesne ličnosti koje nisu u prilici da se pobune protiv uprezanja u kola manipulativnih politika.
Patetične proklamacije o krvi i tlu
Tako je ove godine nastradao Nikola Tesla. Ili bolje rečeno: tako je i ove godine, opet, nastradao Nikola Tesla, jer nije prvi put da se Nikola Tesla pojavljuje kao kamen spoticanja između Hrvata i Srba, umjesto da bude most koji će ih povezivati.
Prije dvije godine oko Tesle su se svađali srpski ministar i hrvatska ministrica kulture, a ove je godine Tesla podignut na viši nivo, oko njega se svađaju državni predsjednici i premijeri. Naravno, podizanje te "rasprave" na viši politički nivo zapravo je dodatno ponižavanje Nikole Tesle.
Spram Nikole Tesle, njegovih postignuća i njegovih vizija koje su u svakom pogledu nadilazile njegovo vrijeme, današnji politički Hrvati i Srbi smiješni su i otužni u svojoj umišljenoj veličini i važnosti. Patetične proklamacije o krvi i tlu još uvijek se, nažalost, dobro prodaju na domaćem tržištu.
Ali, ne zaboravimo, čim se hrvatsko-srpski političari okrenu prema Europskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji ili Kini, od hrvatstva i srpstva nema više ni traga, jer je ta roba bezvrijedna u odnosu na kapital, geopolitičke interese i prirodna dobra. Ali to ih ne sprečava da uvijek iznova otvaraju nacionalističke dućančiće i šovinističke šoping centre za lokalno stanovništvo.
Upotrijebimo li terminologiju bližu fizikalno inženjerskom svijetu Nikole Tesle, mogli bismo reći da su trenutni naponi i otpori vezani za Teslu dio dobro poznate hrvatsko-srpske izmjenične struje koja katkad izaziva kratke spojeve, a oni su, čak i ako izazovu požare, dobrodošli onim piromanima koji potom nastupaju kao vatrogasci i na tome stječu poene.
Dakle, atmosfera napetosti i sukoba oko nebitnih pitanja pogoduje političkim strukturama, odnosno oligarhijama, kako bi sačuvale ili osvojile vlast, a za to je nužno prikrivanje stvarnih problema koje ti moćnici ne rješavaju ili ih pak sami stvaraju.
Budući da zavičaj i podneblje trajno određuju čovjeka...
Iz tog se razloga pitanje "Tko je Tesla?", koje bi nas trebalo inspirirati i navoditi na istraživanja i promišljanja u Teslinom kozmopolitskom i nadvremenskom duhu, sistematski izobličava u pitanje "Čiji je Tesla?", a odgovori obično završavaju u ćorsokaku, jer sa samim Teslom nemaju veze.
No, pokušamo li ipak odgovoriti na pitanje čiji je Tesla, ispravan bi bio samo jedan odgovor: Tesla nije ničiji i Tesla je svačiji.
Budući da zavičaj i podneblje trajno određuju čovjeka, kako god se on odnosio prema tome, na Teslu s određenim pravom polažu pravo Smiljančani, Gospićani i Ličani, a osim njih samo još cijeli svijet, uključujući Hrvatsku, Srbiju, Austriju, Češku, Mađarsku, Francusku i Ameriku, pa i Austro-Ugarsku i Jugoslaviju, ako hoćete.
Premda Hrvatima i Srbima nije strano niti ponositi se ratnim zločincima, okorjelim kriminalcima i drugim devijantima, "uljuđeni", "europski" političari moraju biti oprezniji, pa nacionalni ponos najradije "bildaju" na svjetski dokazanim veličinama poput Nikole Tesle i Ive Andrića, jer oni su snažni simboli ili, modernije rečeno, unosni brendovi.
I tu dolazimo do još jedne važne stvari. Iza lepršavih političkih prepucavanja koja okupiraju javnost, a ponekad imaju i tragične, krvave posljedice, uvijek se kriju konkretni ekonomski interesi. Dok je narod tijekom posljednjeg (a nadajmo se i zadnjeg) rata patio i ginuo, trgovina između zaraćenih vojski i politika nesmetano se odvijala.
Trgovalo se gorivom za tenkove i drugim oružjem kojim su ubijani Hrvati i Srbi, trgovalo se cigaretama, alkoholom i drogama, a trgovalo se i teritorijima i stanovništvom. Sitni lokalni šverceri postajali su nova društvena elita, a politički moćnici postajali su još moćniji, gotovo božanstva.
Tko je bombardirao Gospić? Tko je minirao spomenik Tesli?
Prodavani su i rasprodavani i simboli – Tesla, recimo. Novi Lički Osik iz kojega su Srbi napadali na Gospić, preimenovan je 1991. u Teslingrad, a Hrvati u Gospiću dosjetili su se 1992. da eksplozivom sruše Teslin spomenik. To su dvije strane istog barbarstva koje je onomad bilo profitabilno.
I danas važi isto što je važilo prije trideset godina: da se na Tesli ne može ništa ušićariti, politički i ekonomski, ne bi se nitko osvrtao na njega. Ironično je da se najnoviji sukob oko Tesle zbiva zbog kovanica. Ovog puta Teslu i doslovce prodaju za sitniš, a sam Tesla ne bi dao ni centa za to.
Stoga, kad sljedeći put političari uz svesrdnu podršku medija potegnu Teslu, javnost ne bi smjela nasjesti na tu jeftinu igru, kao što niti inače ne bismo smjeli nasjedati na priče u kojima se politiku, u politikantske i političarske svrhe, tobože zamjenjuje kulturom, a ekonomsko-socijalni prosperitet uzmiče pred etničko-nacionalnim identitetom.
