Ako vam ikada ukradu bicikl, a imate sreću da je krađu snimila nadzorna kamera prije nego što snimku lopova objavite na društvenoj mreži ne bi li vam prijatelji i znanci pomogli u potrazi morat ćete dvaput promisliti.
Naime, Večernji list objavio je stav Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) prema kojem objava snimke predstavlja kršenje propisa o čuvanju te vrste osobnih podataka, dok odvjetnik Rafael Krešić upozorava kako bi tim činom mogao biti i kompromitiran postupak protiv lopova.
Očajnički potez
Vlasnici koji su ostali bez bicikala na objavu snimki i fotografija odlučuju se uglavnom iz očaja jer je uvriježeno mišljenje kako takve krađe policija rijetko kada uspijeva riješiti, a da nije riječ tek o pukom mišljenju, potvrđuje i statistika. U 2015. godini prijavljeno je 1.375 krađa bicikala, od čega je policija razriješila 384 krađe ili 27,9 posto. U prošloj je godini od 1.293 krađe razriješeno njih 270, odnosno 20,9 posto. Postavljanjem snimki svi ti ljudi odlučuju uzeti pravdu u svoje ruke, reagirajući uglavnom u afektu a da uopće nisu svjesni da bi na kraju upravo oni mogli biti ti koji će ‘nadrapati’, odnosno izložiti se kaznenom progonu.
‘Uzmimo za primjer da sam ja žrtva krađe i da policiji uopće nisam prijavio krađu, nego sam na svoju ruku došao do snimki nadzornih kamera i odmah ih objavio na internetu ili nekoj društvenoj mreži. Time se stvaraju osnove za to da osoba sa snimke protiv mene podnese privatnu tužbu zbog klevete jer ja tvrdim da je netko počinio kazneno djelo koje uopće nisam prijavio. Kazneno djelo po zakonskoj definiciji dokazuje se pravomoćnom presudom, a u ovom slučaju ne samo da ne postoji presuda nego nije pokrenut ni postupak. U ovakvom slučaju šanse da bi tužba prošla vrlo su izgledne, ali u tom slučaju bi i kradljivac morao razotkriti svoj identitet pa bi cijeli postupak bio vrlo škakljiv’, objašnjava odvjetnik i bivši sudac Rafael Krešić.
Lopov bi mogao biti oslobođen
Dodaje i kako time što bi se osoba sa snimke razotkrila ne znači automatski da priznaje počinjenje djela. I dalje mora doći do kaznenog postupka i eventualne sudske presude, koje se ne baziraju samo na temelju onoga što se na snimci vidi, pa nisu rijetki slučajevi da počinitelj, iako se na snimkama vidi kako je počinio krađu, bude oslobođen zbog nedostatka dokaza.
Osim toga što bi osoba koja odluči objaviti snimku mogla biti žrtva progona potencijalnog kradljivca, postavlja se pitanje i smijemo li nakon što krađu prijavimo policiji objaviti snimke te iste krađe na društvenim mrežama s obzirom na to da je postupanje tijekom policijskih izvida i istrage tajno, što bi konkretno značilo da time narušavamo istragu i odajemo podatke iz istrage, a to je prema Zakonu o kaznenom postupku – kazneno djelo.
Zašto građani apsolutno nikada ne bi sami trebali objavljivati snimke kradljivaca, detaljno su za Večernji list objasnili u Agenciji za zaštitu osobnih podataka (AZOP).
Evo što kaže AZOP
‘Za korištenje i daljnju obradu nečijih osobnih podataka u koje spadaju i fotografije i videozapisi s likom osobe koja se može identificirati potrebno je imati valjani pravni temelj. Nadzorne kamere najčešće se koriste radi zaštite objekata, imovine ili osoba, što u pravilu ne uključuje njihovo korištenje za javnu objavu, kao ni mogućnost izravnog davanja snimaka građanima. Posebno ističemo kako je obveza i odgovornost svakog voditelja zbirke osobnih podataka učinjenih videonadzornim sustavom da poduzme sve mjere zaštite osobnih podataka koje su potrebne da bi se osobni podaci zaštitili od slučajnog gubitka, uništenja ili od nedopuštenog pristupa, promjene, objavljivanja i svake druge zlouporabe. Ako žrtva kaznenog djela sama dođe do snimki nadzornih kamera te ih učini javno dostupnima na internetu i društvenim mrežama a da za takvo postupanje nije imala valjani pravni temelj, onda bi bili ostvareni elementi iz opisa kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka. Na određeni način te radnje predstavljaju i svojevrsno samovlasno postupanje, tj. uzimanje pravde u svoje ruke za što nema pravnog utemeljenja ni prihvatljivog opravdanja’, navodi Anto Rajkovača, ravnatelj Agencije za zaštitu osobnih podataka.
‘Postoji mogućnost ozbiljnog ugrožavanja i narušavanja prava osoba na privatnost takvim objavama budući da nema nikakve prethodne kontrole ni provjere istinitosti i utemeljenosti navoda uz koje se takve fotografije i videozapisi objavljuju. Tako je otvorena mogućnost za pogrešno identificiranje osoba, zamjenu navodnog počinitelja za neku drugu osobu koja je izgledom slična, čime je moguće počinjenje veće štete od one koja je nastala inicijalnim događajem, pa i za mnogostruke smjerane zlouporabe kao što su npr. osvete, ucjene ili prijetnje’, objašnjava Rajkovača.
