S promjenom generacija, načina života i poslova hrvatski otoci više nisu na rubu izumiranja.
Jedan od takvih je Ugljan koji dnevno ima 20-ak trajektnih i brodskih linija sa Zadrom. Na njemu se živi, a na kopnu radi. No, ima i onih koji su za poslom došli na otok.
Mia radi u Turističkoj zajednici, a Ivan je ravnatelj osnovne škole u Neviđanima na Pašmanu. S troje djece iz Zadra su u Preko doselili prije 5 godina.
„U grad idu baš kad moraju, kod djeda i bake, a inače im je tu prekrasno jer imaju slobodu, ali isto tako imaju i aktivnosti. Ne smatramo da smo ih zakinuli apsolutno nizašto osim što su dobili jedno prekrasno djetinjstvo na otoku“, poručila je Mia Hrabrov.
„U Zadru je sve teže i teže naći najbolje rješenje s obzirom na cijene nekretnina i tako dalje, a s druge strane ja sam otočnog porijekla“, kaže Ivan Hrabrov.
Na Ugljanu su ostali i oni koji su došli zbog posla na građevini ili u turizmu.
„Broj djece je zadnjih godina u porastu, tj. imamo oko 340 djece upisanih u školi i 98 djece u vrtiću“, izjavio je Jure Brižić (HDZ), načelnik Općine Preko.
Novo istraživanje Instituta za migracije narodnosti pokazalo je da najviše ima onih koji su u „cirkularnoj migraciji“, odnosno veći dio godine žive na otoku, a ostatak godine na kopnu.
„Neki od njih u Zagrebu ili Zadru, mnogi od njih u SAD-u, Francuskoj, Italiji i nekim drugim zemljama. Ono što je zanimljivo je da većina starijih povratnika rekla da imaju stan u Zadru kao nekakav oblik sigurnosti“, objašnjava Sanja Klempić Bogadi, Odsjek za migracijska i demografska istraživanja Instituta za migracije narodnosti.
Rezultati istraživanja prezentirani na 18. međunarodnoj konferenciji Otoci svijeta održanoj u Zadru pokazuju da se najviše vraćaju umirovljenici i mladi.
„Grupa mlađih ljudi koji su otišli iz želje da nauče nešto novo, vide, možda i avanturizma, koji su se vratili i ostvarili neku uspješnu karijeru sada na otoku, dio su neke otočne elite, uspješne. I dio mlađih koji su izgubili posao, išli s otoka zbog obrazovanja, zapošljavanja i slično i onda negdje nisu uspjeli“, kazala je Sonja Podgorelec, Odsjek za migracijska i demografska istraživanja Instituta za migracije narodnosti.
Odlična brodska i trajektna povezanost sa Zadrom jedan je od razloga za povratak na Ugljan, posebno u umirovljeničkim danima. Slavko se nakon 41 godinu vratio iz Chicaga.
„Bila je uvijek želja normalno, ali kad se oženiš, ne znaš kakvo će žena imati mišljenje o tome, ali nažalost, umrla je prije 12 godina i onda sam se ja odlučio vratiti natrag. Bolje je tu s mirovinom živjeti, nego u Americi. Imam jednog sina. Baš je sad bio i pošao nazad sa ženom“, ispričao je Slavko Kačan.
I sin i snaha, dodaje, razmišljaju o ulaganju na Ugljan i barem povremenom boravku na otoku.
