Europske zemlje u klinču su s inflacijom. Naravno, neke se bolje nose s inflacijskim udarima, a neke lošije. Gledano statistički - od Cipra gdje je stopa inflacije 1,47 (podatak za srpanj) pa do Mađarske gdje doseže čak do 17,6 posto. Cipar je zemlja u eurozoni, Mađarska nije. Ali, razlika u stopama inflacije među 20 članica Europske unije, koje su ujedno i članice eurozone, proteže se od spomenutih ciparskih 1,47 do 9,68 u Slovačkoj. Odmah iza Slovačke je Hrvatska sa stopom inflacije od 7,8 u kolovozu.
Gledajući dalje po eurozoni, u Francuskoj je inflacija u kolovozu bila 4,8 posto, u Njemačkoj 6,1 posto, u Austriji skoro kao u Hrvatskoj - 7,5 posto. U Grčkoj i Španjolskoj je prilično niskih 2,5 posto, u Nizozemskoj 3, u Italiji 5,53 posto, a u Sloveniji 6,2 posto. Sve te šarolike stope nameću pitanje: koji je smisao zajedničke valute ako ona ne vrijedi jednako ili približno jednako u svim svojim dijelovima.
Ekonomist i profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, Ljubo Jurčić, kaže da je to stoga što je euro u prvom redu politički instrument.
'Euro je ponajviše slika njemačkog gospodarstva'
"Ako je inflacija gubljenje vrijednosti novca, a imamo isti novac (euro) i različite strukture gospodarstva, onda imamo i različite inflacije. Da bi se s njima različito borili, trebali bi imati i različit novac. Nije ista politika borbe protiv inflacije u Njemačkoj i u Grčkoj. Ako je u Španjolskoj ili Grčkoj inflacija 2 ili 3 posto, u Njemačkoj 6, a u Slovačkoj gotovo 10 posto, onda se postavlja pitanje ima li svaka od tih zemalja različit euro. Svi ekonomisti - koji su samo ekonomisti, a ne i političari - upozoravaju da Europa nema realne uvjete za zajedničku valutu. Euro je politički instrument ujedinjavanja Europe pri čijem se uvođenju nisu poštivala ekonomska pravila", kaže.
Ako se uhvatimo tvrdnje da je novac slika gospodarstva onda se, napominje Jurčić, može postaviti pitanje je li euro slika njemačkog, španjolskog ili možda hrvatskog gospodarstva. Možda je ponajviše slika njemačkog, jer ono je najveće - kaže.
"Imate i pravilo da sve zemlje koje su članice eurozone i koje su razvijene više od prosjeka, znači iznad 30.000 eura per capita, imaju korist od eura. Zemlje koje su ispod tog prosjeka trpe štete od eura. Jedini korektor su zemlje koje nisu dovoljno razvijene, ali imaju veće stope rasta jer se iz drugih razloga približavaju prosjeku EU-a. Takva je, primjerice, Italija, koja je velika zemlja, osnivačica EU-a i Europske monetarne unije. Ona stagnira s eurom i bolje bi joj bilo da ima liru s kojom bi mogla balansirati razlike u produktivnosti naspram Njemačke i time zadržati vlastitu proizvodnju. Drugi tipični primjer je Grčka za koju sam još 2010. kazao da je, iz istih razloga koje sam sada naveo za Italiju, trebala vratiti drahmu. Ali to je bilo nemoguće jer bi to bio poraz ideologije eura", kaže Jurčić.
'Čim smo uveli kunu, mi smo je se i odrekli'
Što se tiče Hrvatske, Jurčić smatra da ne ispunjava ijedan uvjet da bi imala koristi od eura.
"Onaj novac koji dolazi i nama i svim ostalim manje razvijenim zemljama kompenzacija je za štete koje je napravio euro, a ne covid. Da svatko ima svoju valutu koju može usklađivati kroz tečaj s odnosom produktivnosti, apsolutno ne bi trebali svi ti novci iz fonda Nove generacije", dodaje.
Na pitanje bi li se Hrvatska lakše nosila s inflacijom da nije uvela euro, Jurčić kaže kako je problem dublji i seže u prošlost - do 1993. kada je Hrvatska uvevši kunu istodobno uvela i "euro", tada kao njemačku marku.
"Od uvođenja kune mi ne vodimo politiku domaćeg novca. Uveli smo deviznu klauzulu i fiksirali smo tečaj tako da čim smo uveli kunu mi smo je se i odrekli. Čitavo ovo vrijeme mi u Hrvatskoj imamo euro, najprije kao njemačku marku. Valutu smo nazvali kunom, ali smo njen tečaj fiksno vezali uz stranu valutu kojoj smo dopustili da obavlja funkcije domaćeg novca. Mi smo od početka, od 1993. u toj politici i ta je politika uništila hrvatsko gospodarstvo učinivši ga nekonkurentnim. Nije bilo prilagođavanja, imali smo troškove rata, manju produktivnost, tranziciju iz socijalističke u tržišnu ekonomiju i sve to je trebalo pokriti većim cijenama. Kako su kod nas cijene rasle, nismo mogli mijenjati tečaj jer smo ga prikovali uz marku, kasnije uz euro, pa je strana roba postala jeftinija na domaćem tržištu, a domaća je roba bila skuplja i na domaćem i na stranom tržištu. Takvom politikom postali smo nekonkurentni i uništili smo industriju", tumači Jurčić.
'Inflacija je kao virus, ne pogađa svakome iste organe'
Na koncu smo profesora Jurčića pitali kako objašnjava to da su stope inflacije u zemljama poput Grčke, Španjolske ili Portugala, koje su ne tako davno slovile kao "bolesnice" EU-a, znatno niže nego u Njemačkoj ili Austriji. On napominje da inflacija dolazi iz strukture gospodarstva.
"Inflacija je virus koji uleti u neki sustav. Taj je virus uletio i u njemački i u hrvatski i u grčki i španjolski sustav. Puno ovisi o strukturi i fleksibilnosti tog sustava, ali i o nekim drugim faktorima. Vjerojatno je u Grčkoj i Španjolskoj ovoga ljeta bilo dosta voća i povrća, vjerojatno je ponuda hrane bila dobra pa je sve to bilo jeftinije. No to ne znači da je gospodarstvo Grčke ili Španjolske bolje nego gospodarstvo Njemačke. Inflacija je poput bolesti organizma i ne pogađa kod svakoga iste 'unutarnje organe'. Nekome pogodi srce, drugome bubrege pa o tome ovisi kako koja zemlja balansira. Inflacija je u tom smislu dobra jer služi za usklađivanje balansa između različitih dijelova organizma. Ako taj balans nije prirodan, kao što nije u Hrvatskoj, onda ne možemo ni kontrolirati inflaciju", slikovito je objasnio Jurčić.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatska zauzela drugo mjesto na ljestvici zemalja s najvišom inflacijom u eurozoni. Ima li Vlada rješenje?
