Vukovarsku žrtvu narod ne zaboravlja. Ni jaka kiša nije ih spriječila. Deseci tisuća su stigli u grad heroj.
Ivona iz Otoka kazala je kako su osjećaji promiješani, da su prisutni i ponos i tuga
"Došli smo ovdje, dva autobusa i stotinu mladosti iako je kiša nevrijeme ali se ne damo", kazao je Marko Žaper iz Trilja.
Junaštvo ali i strahote Vukovara u sebi nose i ratna djeca, sada odrasli ljudi, ove godine posebno na čelu kolone. Ivana je tada imala četiri godine.
"I dan danas mi jezu pobuđuje svijeća u mraku jer me to veže za podrum, mi smo tri mjeseca bili u potpunom mraku, svjetlo je bila jedna svijeća. Zvuk najave vijesti to je isto nešto što pobuđuje sjećanje jer je to bio trenutak kada smo mi morali biti tihi da stariji čuju što se događa", govori Ivana Mujkić, zamjenica vukovarskog gradonačelnika.
Ratni stijeg vukovarske 204. brigade kao i svake godine nosio je vukovarski branitelj Ante Dugan zvani Samuraj.
"Nama te dane nitko ne može izbrisati iz glave, možemo pričati o koje čemu ali u mislima smo u našem gradu i znamo svaku stopu našu, mi gazimo istim stopama kao prije 31 godinu", govori umirovljeni pukovnik Dugan.
"Mi smo opet svi zajedno uz kišu i baš me briga za kišu, mi svake godine čekamo ovaj dan", govori Steve Gaunt iz Vukovara.
Neki su kolonu gledali iz svojih kuća, zbog zdravlja i ovaj branitelj. Bio je zarobljen, i u progonstvu, dobro se sjeća opsade grada.
"Svi smo čekali, stalno su govorili stiže pomoć Vukovaru, stiže, stiže. Ono evo nakon 30 godina nema pomoći", govori hrvatski branitelj iz Vukovara Jugoslav Uršelbaher, koji je dodao da Vukovaru treba omladina, da ima gdje raditi.
Točan se broj ubijenih branitelja i civila ne zna, procjenjuje se na više od tri tisuće. Njihove obitelji uz bol, ne skrivaju ponos.
"Moj otac Marko Živković bio je pilot koji je poginuo na zadatku, to je ona ekipa iz Čepina što je bacala bojler bombe, a moj stric Nikola on je nestao", govori Marina Cvitković iz Zagreba.
U Vukovar su stigli iz svih dijelova Hrvatske i svi o njemu jednako strastveno govore.
"Vukovar je uvijek tužno ali ponosno, nam kao viteškom alkarskom društvu je biti ovdje velika čast", govori alkarski vojvoda Mario Šušnjara.
"Odselio u Njemačku ima 3 godine, i iz Njemačke došao da obučem u Vukovaru vrličku ponosnu narodnu nošnju", kazao je Ante Maras iz Vrlike.
Predvečer su zapaljene svijeće, i s vukovarskih brodica Dunavom zaplovile stotine svjetlećih lampiona.
