Priznajući hrvatskim vlastima određene napore u osiguravanju školovanja romskih učenika, Veliko vijeće ECHR-a zaključilo je da njihovo smještanje u posebne razrede tijekom osnovnog školovanja nije bilo opravdano, čime su prekršeni članci 14. i 2. protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima koji govore o zaštiti od diskriminacije i pravu na školovanje.
Sud je također zaključio da je prekršeno njihovo pravo na pošteno suđenje, jer je hrvatski Ustavni sud o njihovoj tužbi odlučivao šest godina, što je prema sucima ECHR-a bilo predugo.
Prema odluci suda u Strasbourgu, Hrvatska mora svakome učeniku isplatiti odštetu od 4.500 eura te svima zajedno 10.000 eura za troškove suđenja.
Petnaestero učenika, pripadnika romske nacionalne manjine, iz Orehovice, Podturena i Trnovca u Međimurju tužili su 2002. svoje osnovne škole za rasnu diskriminaciju i kršenje prava na školovanje.
Učenici, koji su bili smješteni u posebne "romske", kao i u mješovite razrede, tvrdili su da su segregirani zato što su Romi, a da je program namijenjen samo njima sadržavao 30 posto manje sadržaja od nacionalnog programa.
Njihovu tužbu općinski sud u Čakovcu odbacio je 2002., a Ustavni sud 2007. tvrdeći da je razlog zašto je većina romske djece bila smještena u posebne razrede nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika.
Tužbu su potom 2003. podnijeli ECHR-u koji je u pravorijeku zaključio da njihovo smještanje u "romske" razrede tijekom osnovnoškolskog školovanja nije bilo opravdano i da hrvatske vlasti nisu osigurale dovoljnu brigu za njihove posebne potrebe.