Hrvatska glumica Karmen Sunčana Lovrić koja je najpoznatija po svojim ulogama u na Facebooku je objavila status koja ledi krv u žilama.
Pružila je podršku svojim kolegicama i kolegama koji su proživjeli torturu seksualnog uznemiravanja o kojoj se posljednjih dana piše u medjima diljem regije, a odlučila je podijeliti i svoje iskustvo.
Objavu prenosimo u cijelosti:
"Imala sam dečka koji mi je stalno ponavljao kako se moram drugačije ponašati, manje slobodno i lepršavo, manje prijateljski, "muškarci to drugačije shvate", kako ja "ništa to ne razumijem", jako sam "naivna", i ne kužim "da bi me svi muškarci htjeli imati"... Meni je to zaista bilo i je i dan danas nezamislivo, apsolutno sam uvjerena da svi muškarci nisu isti, i ne žele isto... No, poanta priče je bila ta da se JA moram mijenjati. štoviše moram mijenjati svoje pozitivne osobine, otvorenost, optimizam, pozitivu, prijateljsku nastrojenost, opuštenost, a ponajviše svoju slobodnu SEKSUALNOST! To je nešto što treba minimalno prepoloviti na pola, barem kad si vani, doma nek bude na entu, vani ispod 0. Zatvori si cijelu jednu čakru, smanji se cijela, ugasi si pećnicu volje i snage, inače se pazi, inače si ti kriva...
Smanjivala sam se i gasila godinama, "budi slatka", "moraš im
se svidjeti", "nemoj reći što stvarno misliš", "prešuti na taj
komentar", "hahah, da smiješno je", "otrpi povredu, nemoj biti
osjetljiva", "pazi što oblačiš, ne smiješ van bez grudnjaka",
"vidi kurve", "nije ti prijatan taj ton, slađa si kad si kao
djevojčica", "morala bi nam se smiješiti",
toliko dugo mi je trebalo da shvatim i da se krenem opet paliti i
lagano dodavati goriva na plamen. Al stalno ti ga netko opet ide
gasit... muškarci, ali i žene, isto... Patrijarhalan
materijalistički model društva u kojem živimo podjednako stavlja
u zamku i jedne i druge, i ne ovisi o spolu, hoćemo li se iz nje
izvući ili ne.
Biti slobodan / slobodna znači moći biti ono što jesi, u potpunosti. ne znam je li itko od nas ovdje zaista slobodan, ali to da neki imaju više prava i sloboda od nekih drugih je činjenica...
Kada točno "naučimo" tko smo i kako nam je ponašati se? Imam 3 godine i ja sam curica. Moram biti dobra, mirna, poslušna, nasmiješena. Moram paziti kako sjedim. Daju mi lutke da se igram. Mene zanima što tata radi s alatom, ja se tučem s dečkima oko prava cura da igraju s njima rata, potajno pratim ljude u nadi da ću se izgubiti i doživjeti avanturu... ali rastem, djevojka sam, moram paziti, to me se uči, "pazi što ćeš obući, pazi kako izgledaš, pazi koju poruku odašilješ", "pazi kad si vani, ne ostavljaj nigdje čašu", "s kim ćeš doma, ne možeš sama?!", "cura ne može sama na putovanje, preopasno je"... Išla sam sama, svugdje, išla sam i doma sama kad me dečko ne puno stariji od mene pokušao silovati... uspjela sam pobjeći, ali svejedno sam se ja osjećala krivom zbog toga što se skoro dogodilo, zbog toga što se je dogodilo. Bilo mi je već usađeno „sramim se“, "nosila sam haljinu, kriva sam", "išla sam sama, kriva sam", "ušla sam s njim u auto, kriva sam", "sama sam si kriva, sama sam si kriva, sama sam si..."
Fora je u tome što JA NISAM KRIVA!
NIJE KRIVA nijedna žena ili djevojka ili djevojčica, a bome
niti jedan muškarac, momak ili dječak koji je ikada doživio
SILOVANJE, ZLOSTAVLJANJE, NAPASTOVANJE, psihičko, fizičko,
seksualno...!!!
Nakon tog dečka, zamislite, ja sam i dalje išla sama, zamislite
nisam se opametila ("ženska glavo" op.a.), putovala sam i
stopirala po cijeloj lepoj našoj... prestala sam tek kad me je na
autoputu Lučko-Šestanovac, toliko psihički ubio u pojam muškarac
duplo stariji od mene, pokušavajući, pipajući moju nogu, utvrditi
moju cijenu, "voliš li više ogrlice ili narukvice", "zlato ili
srebro", "možda keš"
Ostavio me na miru tek kad sam mu mrtva ozbiljna rekla da ako
me ne pusti van, da ću primiti volan i ubiti nas oboje... poslije
toga više nisam stopirala. Opet sam ja bila kriva sama sebi.
Ljuta na sebe što sam se dovela u tu situaciju. Ljuta na svijet u
kojem jedna djevojka stopira da bi ju za jeftinu pozlaćenu
bižuteriju poševio stari debeli gastarbajterski "driving home for
Christmas" povratnik, a ne zato da bi ona iz jednog grada stigla
u jedan drugi gdje je jedan mladić koji joj se sviđa...
Odlučila sam se za glumu (ili se ona odlučila za mene, al nema
veze)... em sam žensko, pa još gluma, "to što vi glum'te, to vi
sve tako zbilja jel?" , "to kako se na teveu jebeš, jel se tako i
uživo?" "cijena?"
Bila sam ful mlada i dobila sam ponudu za jedan film, redatelj je
predložio da se nađemo kod njega jer mu je tako lakše, prije mene
je već druga glumica, a kasnije mu stiže producent, radi od kuće,
sve 5... Naravno, pristala sam, pa on je ok, idem na razgovor o
ulozi, o filmu.... Naravno, nije bio ok... "Trebala bi se skinut
na filmu, pa daj se sad skini, onak ful zavodljivo", "A ako
bi trebala odradit pušenje, jel mi možeš pokazat kako bi to
radila..." Vrlo nespretno i vrlo nesigurno i vrlo razočarano
pobjegla sam glavom bez obzira, ulogu nisam dobila, možda nije ni
postojala, tko zna... Samo me zanima je li postojala ona druga
glumica prije mene, i je li se skinula...
Na setu, u razgovoru o glumi sa puuuno starijim kolegom, padne
dogovor za neku kavu, nakon nekog vremena, kava se pretvori u
večeru jer "cijeli dan radi", ja ("glupa si, kriva si, glupa si,
kriva si" op.a.) pristajem, divim mu se, poštujem ga i u njemu
gledam izvor znanja, iskustva, podrške i savjeta. Nalazimo se,
pričamo o glumi, kazalištu, filmovima, setovima, snimanjima,
anegdotama... Jedno predivno veče, do momenta kada me "odvest ću
te doma" odjednom ne doveze do svog stana, te mi uvali jezičinu
do želuca, i natjera me da u potpunom šoku ja njemu izgovaram
neke sulude isprike zašto moram doma.
Umjesto da mu odvalim šamarčinu i opsujem mu sve živo, neeeee, ja sam kriva, sigurno sam ja, u svojoj želji za razgovorom i savjetom, u svojem strastvenom izlaganju, pretjerala, nisam pazila, davala sam neke pogrešne znakove, on je nekako mogao protumačiti da mi se sviđa, ma neeeee, ma kakvi, pa bilo je dovoljno samo to što si ti pristala ići s njim na kavu, ovaj, večeru, pa to je kao čisti da na čisti poziv na sex, hahahah ti bi pričala o kazalištu, nemoj me nasmijavati, svi mi znamo što ti zapravo želiš, ti se želiš jebati sa ovim nevjerojatnim primjerkom muškog roda, kolega, glumac, stariji samo 30ak godina, ima ženu, djecu tvojih godina, vrijeme se na njemu vidi ko na piramidi, koja žena to ne bi.... O čekaj čekaj, glumica, mlada, željna uspjeha, on situiran, uspješan, priznat, daaa, jebat ćeš se s njim zbog posla, zbog veze, zbog preporuke, zbog pogurivanja.... Tko zna, možda ti uvali i koju kintu, glumica si, svi znaju da to nije daleko od kurve....
Koliko sličnih priča, koliko momenata, koliko usputnih dodira i koliko komentara i poruka...
Kriva sam?
Pa kako, ja toliko radim na deaktivaciji svoje seksualnosti,
opuštenosti i lepršavosti, po napucima bivšeg dečka, po napucima
svijeta.. Ali opet sam se preslobodno ponašala, opet sam se
previše smiješila, tako nešto, ili bila preprijateljski
nastrojena, to ne smijem, zapamti više...
E neću
Neću
Ne moram
Ne želim
Nisam to tražila
Neću se smanjivati, neću se gasiti, neću si oduzimati svoju
seksualnost, niti svoju pamet, niti svoja prava, niti svoju
slobodu. Neću zbog sebe i neću zbog svih drugih žena, djevojaka i
djevojčica.
To što čitam i slušam ovih dana, strašno mi je, zlo mi je,
frapira koliko je toga, koliko je to ukorijenjeno u društvu,
koliko je onih koji i koje se toliko osjećamo krivima za nešto za
što nikada nismo bili/e krivi/e, koji/e šute, koji/e pate, koji/e
se srame, a koliko je onih drugih koji trebaju promijeniti svoje
životne paradigme...
Svaka čast na hrabrosti svim kolegicama, studenticama, ženama, i
svima ostalima koji su ovih dana ispričali svoje priče, tako mi
je žao za to što vam je učinjeno, niste krive, niste same, hvala
vam, grlim vas srcem", napisala je Lovrić u potresnom
statusu.