Veliki je danas dan, slavimo najveći hrvatski praznik - Dan državnosti. Na tako veliki dan, naravno, očekuju se i velike izjave, a kardinal Josip Bozanić i premijer Andrej Plenković ne da su ispunili ta očekivanja nego su ih uvelike nadmašili. Dali su toliko velike izjave da se teško uopće odlučiti čija je bila veća. Tako je zagrebački kardinal komentirajući egzodus ljudi iz Hrvatske, u svojoj uzvišenosti malo odlijepio od stvarnosti i rekao da se ljubav prema domovini iskazuje ostajanjem, a ne odlaskom, a ako neko kaže da je ovdje lošije nego drugdje onda se po Bozaniću suptilno ruga Domovini.
Dakle svi koji su nekidan objavili statističku činjenicu da je Hrvatska postala druga najsiromašnija zemlja Europske unije, da su od nas još jedino Bugari siromašniji, svi oni koji su objavili da nam industrijska proizvodnja pada već 6 mjeseci zaredom, svi oni koji ukazuju na nepotizam, korupciju i birokraciju, svi oni po preuzvišenom kardinalu pripadaju određenim krugovima koji sustavno i suptilno promiču ruganje Domovini. A oni koji zbog toga odlaze, odlaze jer nemaju ljubavi. Pa evo što na to kažu oni koji odlaze i oni koji su otišli:
Inače Hrvatska katolička crkva iz državnog i lokalnih proračuna godišnje uzme oko milijardu kuna. A kako kršćanstvo propovijeda da se ljubav očituje ne samo ostankom, kako ističe kardinal Bozanić, nego i odricanjem, tako sad očekujemo da će se kardinal u duhu ljubavi prema Domovini odreći te milijarde. Inače bi, ne daj Bože, mogli pomisliti da su i Crkvi draže pare od Domovine. Doduše ni nekretnine nisu za baciti. Amen.
Druga velika izjava koju smo danas čuli je izjava premijera
Andreja Plenkovića.
I on je komentirao demografski egzodus, ali je kao i uvijek
pružio riječi nade i utjehe. Naime to što je Hrvatska nakon
Bugarske postala najsiromašnija zemlja Europske
unije ne bi nas trebalo brinuti jer uvijek ima onih
kojima je gore nego nama. Kako bi ih našao premijer je morao
potegnuti čak do Afrike.
Ovoj se izjavi predjednika Hrvatske vlade nema što prigovoriti,
osim što nije baš posve točna. Naime, čak ni u Africi ne žele baš
svi hrvatski standard. Tako recimo hrvatski BDP mjeren po
paritetu kupovne moći iznosi oko 23.400
dolara po glavi stanovnika, a
Ekvatorijalna Gvineja po tom istom kriteriju ima znatno više, oko
34.800 dolara. I Sejšeli su bolji od nas, ondje je BDP 28.300
dolara po glavi stanovnika.
Dakle, Hrvatska ekonomski ne može pobijediti čak ni u Africi, ali mi ionako ne igramo na pobjedu nego na opstanak. Da smo kojim slučajem umjesto u Europsku uniju ušli u Afričku uniju vjerojatno bi nas za par godina i ondje prestigle sve druge zemlje kao što nam se evo dogodilo u Europskoj uniji, tako da je nama zapravo svejedno gdje smo, zna se u čemu smo.