Na karlovačkom željezničkom kolodvoru, prije dva dana, dječak se iz još neutvrđenih razloga popeo na vagon teretnog vlaka te je zbog blizini žica doživio električni udar. Uslijed strujnog udara zadobio je teške opekline i ozljede glave i mozga te se i dalje nalazi na intenzivnoj u bolnici.
Ravnatelj Klinike za dječje bolesti Zagreb Goran Roić otkrio je za RTL da je između 70 i 79 posto tjelesne površine zahvaćeno vrlo teškim opeklinama trećeg i dio drugog stupnja. Rekao je da se takve nesreće događaju povremeno na godišnjoj razini, djeca se penju na nezaštićene vagone, te je upozorio i na porast samoozljeđivanja djece.
Lajkovi su postali problem?
Gordanom Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba istaknula je da se suočavamo s puno rizičnog ponašanja, posebice u adolescenciji kada su uobičajena.
"Nekad su također djeca bila sklona svemu tome kao i danas, samo što nisu mogla stavljati na društvene mreže i možda su za petero ili šestero djece taj dečko ili cura bili heroji. A sad s lajkovima, oni postaju sve skloniji rizičnim ponašanjima, jer je lajk pljesak u stvarnom životu. Oni na taj način postaju popularni, rizična ponašanja se potiču", tvrdi Buljan Flander.
Dodala je da su danas posebno problematični TikTok i drugi izazovi na društvenim mrežama koji potiču djecu da budu popularni tako što slijede te izazove.
Postavljanje granica i mobiteli
Na pitanje kako se kao roditelj treba postaviti prema tom problemu, u situaciji kada mobitele danas imaju svi, Biljan Flander kaže da je potrebno o tome početi razmišljati već kad se dijete rodi. Podsjetila je kako je stav struke da dijete od dvije godine nema što raditi pred mobitelom ili bilo kojim drugim ekranom.
"Nakon dvije godine stručnjaci kažu pola sata po godini. Znači, u predškolskoj dobi sat do dva, ali pod nadzorom roditelja. Jako je važno da roditelji ograničavaju i vrijeme i sadržaj. Mislim da već od rane predškolske dobi roditelji trebaju postaviti pravila, da postoji neko vrijeme u kući bez mobitela. Kad se ruča, večera ne treba imati mobitel, ali onda niti mi odrasli.
Kad idemo na izlet, nećemo nositi mobitel, kad posvetimo vrijeme svom djetetu, nećemo se javljati na mobitel. A kasnije kad djetetu sa devet ili deset godina damo pametni mobitel, jer nema razloga da ga prije ima, jako je bitno i dalje razvijati kritičko mišljenje", objasnila je i dodala da nikada nije kasno s djetetom dogovoriti pravila jer, uostalom, djeca trebaju granice.
Ne znaju svoje kolege u razredu
Buljan Flander smatra da su na sve te probleme s djecom jako utjecali pandemija koronavirusa, depresija i "lockdown". Ponovila je rezultate njihova istraživanja koje je pokazalo da je na 22.000 djece u Zagrebu njih devet posto anksiozno, devet posto depresivno, a 14 posto ima PTSP.
"Djeca su po cijele dane i noći pred malim ekranima. Neka djeca nam znaju reći da uopće ne poznaju svoje kolege u razredu, jer su svi pod maskama. Oni imaju potrebu za kontaktom. Ako ga nemaju uživo, traže ga pred malim ekranima, a onda su izloženi mnogim izazovima i mnogim opasnostima", upozorila je za RTL.
