"Ja sam svojoj prijateljici koja je izbjegla iz Kijeva, i sada živi u jednom izbjegličkom kampu u Bugarskoj, htio poslati 300 eura kako bi ona i kći kupile osnovne namirnice, ali to mi ni uz najbolju volju nije uspjelo. Najprije u splitskoj poslovnici moje matične banke morate uvijek doći do 16 sati, a ako dođete poslije, oni vam ne mogu provjeriti možete li uopće realizirati uplatu. Ako dođete i prije, niste sigurni da ćete taj dan doznati možete li za Ukrajinu uplatiti novac, a posebna je priča ako dođete petkom. Do ponedjeljka računajte da ste “mrtvi” i vi i vaša uplata", ispričao je jedan Splićanin za Slobodnu Dalmaciju koji je listu poslao i faksimile svoje nerealizirane uplate.
Zapravo, ona je realizirana, ali njegova prijateljica nije dobila novac.
"Konačno mi u banci kažu da je uplata moguća, ja dolazim i uplaćujem tih 300 eura na prijateljičin račun u JSC CB Privatbank, te plaćam proviziju za transfer novca u iznosu od 190 kuna. Sretan što sam pomogao, odlazim kući i obavještavam prijateljicu, koja mi zahvaljuje i raduje se novcu.
Dva dana nakon uplate dobivam poziv službenice iz ‘moje’ banke, koja me obavještava da mi je novac vraćen na račun jer ih je Intermediary Bank iz Frankfurta, posrednička banka za uplatu na IBAN i Swift ove moje prijateljice, obavijestila da se transfer novca ipak ne može realizirati. I da sreća bude veća, službenica mi je rekla da su mi i Nijemci uračunali svoju proviziju od 25 eura, koju su odbili od moje uplate, i da je to u biti to.
Kad sam je pitao kako mogu ostati bez 50 eura za uplatu novca
koji nikad nije došao do korisnika, gospođa ili gospođica rekla
je da je to tako, odbivši me o svemu ovome obavijestiti na moj
e-mail, kako bih imao pismeni trag o svemu ovome. Rekla je
“dođite u banku” i razgovor je završio", opisao je svoju
kalvariju.
No tada počinju problemi s njegovom prijateljicom, koja mu unatoč
faksimilu uplate ne vjeruje, a u lošem Google translateu preko
WhatsAppa dobiva od nje poruku “je li to bankovna prevara”, što
ga posebno ljuti. Prijateljica mu potom šalje poruke u kojima
kaže da njezina banka kaže da o toj uplati treba pitati
uplatitelja i njegovu banku gdje je uplatio novac i da oni tu ne
mogu ništa pomoći. Znači, 300 eura nije otišlo, a čovjek je
izgubio 50 eura ni za što. Kaže da će prijateljici opet poslati
300 eura, ali preko
Western Uniona. No ni tu nije jednostavno jer jedan euro WU
obračunava 6,89 kuna, a banke oko 7,54 kuna, te će uplatitelj i
tu izgubiti nešto više od 160 kuna na poslanoj vrijednosti
novca, a i usluga za transfer novca preko Western Uniona za taj
je iznos oko 215 kuna.
"Novac joj moram uplatiti preko Western Uniona u kunama, a ona će ga dobiti u bugarskim levima, ako ga uopće dobije. A i lev obračunavaju po nepovoljnom principu obračuna kao i kuna – euro. Dakle, uopće ne mogu izračunati koliko ćemo i ja i ona izgubiti, ali nešto od tog novca ipak će joj doći", kaže ovaj razočarani Splićanin i nastavlja:
"I eto, sada vi pomažite. Proći ćete kao i ja, iznervirani i očerupani, a onaj kome se novac šalje dobit će sumu umanjenu za 20 posto. Dakle, mene će samo slanje novca, u svim varijantama, doći gotovo 80 eura, skoro trećinu od onoga što ću poslati prijateljici. Moja prijateljica i kći gladuju u bugarskom kampu za izbjeglice, i barem je zaslužila da dobije pomoć koju joj netko iz srca i duše šalje."
