U posljenjih nekoliko dana RTL je objavio dvije priče koje su nas, svaka na svoj način dirnule u srce. Dok smo se trudili ne pustiti suzu zbog oboljelog mladića Damira Pejića jer Damir ne dopušta suze, pustili smo suzu zajedno s vatrogascem Josipom Fabijanićem, vatrogascem koji je na godišnjem odmoru četiri dana spašavao Tučepe. Naime, ako plakati može onaj najhrabriji, možemo i mi. Međutim, nitko nije očekivao da će se te dvije priče ispreplesti.
Vatrogasac javne postrojbe Zagreb Josip Fabijanić kaže kako nije bio jedini koji je gasio požar na godišnjem odmoru. To je poziv, ne posao.
"Otišao sam s klincima i suprugom. Oprema je išla sa mnom, kao svih godina… I desilo se. Desilo se nešto u trenutku. krenulo je od jednog malog stupa, nastao je krš i lom. Kolega jedan je rekao u Splitu - demon", ispričao je Josip RTL-ovoj reporterki Ružici Đukić.
Gasio je od prve minute u utorak navečer do subote ujutro. Oko 10 sati je došao po ženu i djecu, spakirali su se i otišli za Zagreb. Tako je proveo kraj trotjednog godišnjeg odmora. Supruzi i djeci svake godine obeća kako neće nositi posao sa sobom, ali svake godine opremu stavi u auto. Supruga ga još nije ostavila, šali se, navikla je da je Josip vatrogasac.
Kada se vratio u Zagreb postavši zvijezda, kolege su oblijepile njegove fotografije po cijeloj postrojbi. Veselo su ga dočekali, a šefovi mu čestitati.
Ipak, Josip ne želi da ga se zove herojem - on je vatrogasac. Nema tu heroja, nema tu pojedinca.
"Mi svi u datom trenutku stavimo glavu sa strane, ali to nas ponese, kao i tu večer i tu noć i sljedeću noć i sljedeću noć. I sve dečke koji su došli iz cijele Hrvatske dolje", kaže Josip.
Josip ima samo riječi hvale za ljude iz Tučepa. U trenucima odmora nosili su im hladna pića. Najteže mu je bilo što ga je sin nebrojeno puta zvao videopozivom. Desetogodišnji Bruno zvao ga je s plaže i govorio 'Tata, ja to gledam odozdola. To je jako'. Ja se okrenem od požara i kažem 'Ma ne, vidiš da smo ga zgasili', ali Bruno je znao da je grozno. To je trajalo do 2, 3 sata u noći dok nije izmoren zaspao. Sljedeći dan kad ga je vidio na plaži, bilo je potresno.
Nije bio jedini vatrogasac koji je gasio požar na godišnjem
Josip kaže da je na požarištu bilo dečki koji su također došli s godišnjeg.
"Možda nisu imali takvu medijsku popraćenost kao ja. Dečki iz Zagreba - jedan je došao iz Ploča s godišnjeg. Obitelj je ostavio dolje, dečki iz Tučepa su mu dali opremu. Jedan je došao iz Kaštela. Bilo nas je dolje 350, od toga su 200 s kontinenta došli. Ja sam samo pojedinac koji je dobio medijsku pažnju, ali svi su dečki dali sve od sebe", kaže skromni Josip.
Kad je čuo da anonimni inženjer želi platiti ljetovanje njemu i obitelji negdje izvan Hrvatske kako mu ne bi palo na pamet opet gasiti požare, Josipu su suze krenule na oči.
Pokušao ih je sakriti, ali kamera sve vidi.
"Nisu to suze, nego znoj", govorio je. Međutim, nevjerojatni čovjek u sekundi je pokazao svima zašto radi ovaj posao.
"Gospodinu hvala i hvala u ime moje obitelji. Ako postoji takva volja kod gospodina da nagradi neki posebni trenutak, neku posebnu osobu… hvala mu. Meni se u glavi vrti jedan dečko iz Vukovara. Damir, ako se ne varam. Šesnaest godina ima, kao moje dijete", rekao je Josip suzdržavajući suze.
A onda je uputio i poruku Damiru Pejiću:
"Ja ću, Damire, tebi to prepustit jer tebi su ta sredstva puno bitnija i puno bitnije ti je da u životu kreneš u jednom ljepšem svjetlu, da za tebe bude neki ljepši trenutak od one patnje koju si prolazio. Damire, za tebe. Ok? Može? Drži se stari", rekao je.
Damir se bori za život, ali ne dopušta suze
A, Damir Pejić, čije ime cijela Hrvatska sada zna, 16-godišnjak iz Vukovara, ljeto provodi na zagrebačkom Rebru, a ne na odmoru kao njegovi vršnjaci. Damir ne dopušta suze, ali teško ga je poslušati. Prvi puta je dobio leukemiju kada mu je bilo 11 godina. Bolest mu se nedavno vratila. Dok se sam bori za život, prije dva mjeseca izgubio je majku. Ona je izgubila bitku s karcinomom
"Čudno, ali navikneš se. Eto, meni se drugi put vratila leukemija. Sad idemo i drugi put prijeći preko toga pa da sve nastavimo normalno. Ja sam u početku čak možda to i najbolje podnio što se tiče majke. Gledam da ti Bog sve u životu da s nekim određenim razlogom. Da je možda i njoj olakšao muke zato što je gledala da joj se dijete opet liječi pa da je nekako i nju spasio tako da na sve gledam nekako s vedrije strane, s te pozitivnije strane", kaže.
Damir je, kaže pedijatar Zrinko Šalek iz KBC-a Zagreb, između dva ciklusa kemoterapije, no da bi ozdravio, Damiru je potreban darivatelj matičnih stanica.
"Kada tražimo davatelja prvo pretražujemo obitelj, braću ili sestre i najbolji davatelji su brat ili sestra", kaže liječnik.
Damir braće i sestara nema, nema više ni majku, a od oca u životu nije dobio ni prezime. Ima ujaka i baku. A treba i nekog od nas. Samo jednu osobu, ali podudarnog odgovarajućeg donora. Takvog u nacionalnom registru donora nema.
Vrlo brzo nakon objave u akciju se uključila cijela Hrvatska. Zahvaljujući prilogu na RTL-u nastao je veliki odaziv za vađenje matičnih stanica. Neki su i ponudili novčanu pomoć.
Donor se jož traži.
Pozivaju se svi od 18 do 40 godina da se prijave u registar i svojom krvlju nekomu daruju život. Prikupljanje uzoraka za Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica provodi se u osam transfuzijskih centara: u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Puli, Splitu, Zadru, Varaždinu i Dubrovniku.
POGLEDAJTE VIDEO: Vatrogasac koji gasi požare i na godišnjem odmoru još jednom pokazao najveće i najtoplije srce na svijetu
