Sleepyheads: The Swirling Thoughts Of... (Bandcamp)
Da su Vedran Šuvak i njegovi Sleepyheads kojim slučajem rođeni u Velikoj Britaniji, o njihovom bismo prvijencu slušali mjesecima prije objavljivanja, a još uvijek utjecajni glazbeni tisak, predvođen NME-jem, uspoređivao bi ih s najvažnijim igračima pop-kulturnih revolucija na Otoku od TheSmithsa naovamo. Tamo je, naime, imati zaista dobar album i dalje dovoljno za početak suvisle karijere koja se neće, kao kod nas, kositi s poslovima, obiteljima i svime od čega se sastoji život prosječnog hrvatskog rokera. Recenziju nisam slučajno otvorio "žalopojkom" - Sleepyheads po svemu osim po mjestu stanovanja pripadaju angloameričkoj indie sceni i u slušatelju bude onaj prekrasan osjećaj nevjerice, izazvan vječitim pitanjem: "Zar je ovako nešto stvarno snimljeno kod nas?".
Šuvak, iznimno talentiran autor i vokal zavidnih mogućnosti, u zvuk svog benda ugradio je americanu, indie rock tradiciju s obje strane Atlantika, Radiohead, meditativnije trenutke grungea pa čak i neku moderniju inačicu vječno inspirativnije psihodelije, pri čemu ga, što je iznimno važno naglasiti, nitko od njegovih uzora ni u jednom trenutku nije "pretvorio" u kopiju. U sviračkom smislu ova u Zagrebu nastanjena vinkovačko-vukovarska četvorka obiluje iskustvom (gitarista Daniela Brdara i basista Domagoja Bajtala prije nekih 15-ak godina mogli ste upoznati kao članove Mlinskog kamena), što na koncertima iskazuje moćnim gitarskim „krešendom“ i gotovo telepatskim međuigrama kojima "pojačavaju" skoro svaku pjesmu. Vedran je engleskim također ovladao kao da mu je materinji, s tim da Sleepyheadsi ne idu linijom manjeg otpora, već su i u tekstualnom smislu itekako vrijedni pažnje, bilo da su u pitanju "ljubići" poput vrlo lijepe "Perfect", uglazbljene terapije za liječenje slomljenog srca ("Final Hours", "I'm Not A Boy 4 U") ili filmičan opis beznađa provincije u "Sundays".
Posljednjih godina povremeno se činilo kako se glazbeno približavamo civilizaciji i kako bendovi više neće morati čekati trideset petu da bi nešto napravili. S druge strane, domaćoj publici, osim možda stotinjak časnih iznimaka, čak i u vrijeme interneta netko treba reći što da sluša pa bez jake promocije i "hypea" nikom nije pošlo za rukom preskočiti razinu sviranja za frendove i članove obitelji. Iskreno se nadam da će me razuvjeriti upravo Sleepyheadsi, „The Swirling Thoughts Of...“ najbolji je dokaz koliko to zaslužuju.
Ocjena: 9/10
