Osam dana je prošlo otkada je mali Gabrijel preminuo. Danas je Metković na nogama.
Više stotina građana bijesno je jer je 9-godišnjak umro od sepse koju nitko nije ni primjetio.
"Žao mi je što je sustav zakazao milijunima puta, da se novci koje pošteno ulažemo, da se ne vraća tamo gdje treba, u zdravstvo na primjer", kaže Robert Petrušić.
"Netko za ovo treba odgovarati. To dijete nije bilo bolesno samo
jedan dan. Znači trebalo se prepoznati, nije ni do aparata
trebalo se slati dalje", kaže Željko
Obradović.
U nedjelju 9. prosinca u 10. 45 sati na Hitni prijem u
Metković došli su roditelji s Gabrijelom koji je imao povišenu
temperaturu. Nakon pregleda liječnice u smjeni, poslan je
kući.
Ponovno dolaze nakon 16 sati, usred noći. Gabrijel je ponovno pregledan i ponovno - pušten doma.
Sedam sati nakon posljednjeg dolaska, već očajni roditelji sada
svog sina vode u Dom zdravlja kod pedijatra. Kako njegova
pedijatrica toga dana radi drugu smjenu, opet su poslani na Hitnu
kod treće doktorice. Tada ih se s Hitne opet vraća da traže
pedijatra.
Napokon ih prima doktorica koja primjeti da Gabrijel već tetura i
da su mu pluća su kolabirala. Alarmira Hitnu pomoć, dolazi
helikopter koji Gabrijela vozi u Split.
Nakon dvadeset sati borbe za život umire od streptokokne sepse.
Po neslužbenim rezultatima inspekcije: liječnici su bolesnog dječaka bespotrebno šetali od ambulante do ambulante i nisu prepoznali njegovu tešku kliničku sliku. Novinarka Nataša Škaričić koja zdravstvo prati već desetljećima kaže kako netko mora odgovarati.
"Znači moguće je da i nakon medijske bure, ne bude ništa. Da se ništa ne utvrdi. Kao što se dogodilo do sada nebrojeno puta. Ja vam ne mogu ni nabrojati sve slučajeve za koje sam znala, obradila, vidjela kod drugih novinara. To je more ovakvih ružnih događaja u zdravstvu koji su završili tako da se ništa nije utvrdilo", kaže Nataša Škaričić.
Sve se moglo izbjeći da su Gabrijelu bar jednom izvadili krv, ali to vikendom u Metkoviću nije moguće. Laboratorij ne radi, biokemičara nema, a liječnici očito nisu ni procijenili da je to potrebno.
"Za ovakve pretrage koje radite uz pacijenta, takav test se zove POCT. Taj čas može to napraviti i medicinska sestra, i labaratorijski dijelatnik ili zaposlenik koji se educirao par sati. Oni koji su dijabetičari, glukometar oni koriste svakodnevno", kaže Jasna Matić, predsjednica Hrvatske komore zdravstvenih radnika.
Sinoć u Direktu pokazali smo taj uređaj koji može, u svega par minuta, otkriti ima li pacijent sepsu, i košta 10 tisuća kuna.
"To je taj uredaj, stavi se kap na pločicu", kaže Pavel Pisarović, direktor BTM Pharme.
Baš za takav uređaj grad Metković je već osigurao novce, ali nisu ga kupili jer prema pravilniku liječnici s takvim uređajem ne smiju rukovati.
"Mi smo naručili to, ali su nas zaustavili iz komore, rekli su da to liječnici ne mogu", kaže Dalibor Milan, gradonačelnik Metkovića.
Još prošle godine gospođa Jasna je slala upozorenje ministarstvu o opasnosti zatvaranja laboratorija po Hrvatskoj kao što su oni u Kotoribi, Prelogu, Donjem Kraljevcu, čak i Makarskoj.
"Djelatnici bi pokrili taj sustav kako bi laboratorija bilo i u manjim sredinama. Nažalost uzorak je postao profit, a ne dostupnost radi lječenja i dijagnoze", kaže Matić.
Laboratorij koji ne radi, liječnici koji ne prepoznaju problem,
bolnica koja je predaleko.
Da je mali Gabrijel iz Splita ili Zagreba - vjerojatno bi i dalje
bio živ.
