Premijer Ivo Sanad.., pardon premijer Andrej Plenković predstavio je HDZ-ovu listu za europske izbore, a kao njezin nositelj (ne)očekivano figurira Karlo Ressler, posinak stranačkog patrijarha Vladimira Šeksa. Mladi Ressler nije bez iskustva: savjetnik premijera, potpredsjednik Mladeži Europske pučke stranke, Plenkovićev asistent u Europskom parlamentu, voditelj radne skupine koja je prošle godine pisala stranački statut, koordinator izrade stranačkog programa za europske izbore, izvrstan student pravnog fakulteta...
Međutim, široj javnosti mladi Ressler uglavnom je nepoznat političar, kao i većina drugih HDZ-ovih kandidata s "europske liste".
"Na listi nema političkog kapitalca i previše je tih mladih Plenkovićevih nada, koje u stranci nemaju nikakav značaj. Svi smo digli ruku za listu, ali već na Predsjedništvu ljudi su potiho s onim do sebe komentirali da je lista ispod očekivanja", komentirao je za Večernji list član stranačkog predsjedništva, koji je želio ostati anoniman. Drugi anonimni sugovornik iz HDZ-a novinarima je ispričao da je pri unutarstranačkom predstavljanju liste atmosfera na Predsjedništvu i Nacionalnom vijeću bila komorna. Nitko, kažu, nije rekao ništa; "nikakvu riječ kritike, nikakvo pitanje, ali ni pohvalu".
Plenković liberalniji od stranačke baze
Za Andreja Plenkovića pouzdano se može reći da je liberalniji od svoje stranačke baze, da predstavlja umiveno lice HDZ-a. Možemo otići tako daleko i ustvrditi da bi Plenković po svom političkom habitusu jednako mogao biti i predsjednik SDP-a. Čitatelji i čitateljice s dobrim pamćenjem prisjetit će se da su iste ove ocjene svojedobno mogli pročitati uz ime drugog slavnog predsjednika HDZ-a, doktora Ive Sanadera. I Sanader je bio liberalniji od stranačke baze, i on je predstavljao umiveno lice HDZ-a i njega smo mogli zamisliti kao predsjednika SDP-a.
Sličnost Plenkovića i Sanadera, sličnost Sanaderovog i Plenkovićevog HDZ-a tu ne prestaje. Na odluke Ive Sanadera koje su se kosile s voljom stranačkog predsjedništva jaki HDZ-ovi ljudi također su šutjeli i tek tu i tamo mrmorili sebi u bradu. I u vrijeme Ive Sanadera tek tu i tamo bi se našao stranački nezadovoljnik koji je odluke predsjednika javno dovodio u pitanje, dakako - isključivo pod uvjetom anonimnosti.
Jedno važno pitanje nameće se samo po sebi: hoće li Andrej Plenković doživjeti istu sudbinu kao Ivo Sanader, odnosno kao svi stranački predsjednici i predsjednice koji su na čelu stranke sjedili nakon Franje Tuđmana? Hoće li i Andrej Plenković političku karijeru završiti odbačen i prezren, što je sudbina svih njegovih prethodnika i prethodnica koji biološki kraj nisu dočekali u predsjedničkom sedlu?
Konj kao nositelj stranačke liste
U ovom trenutku čini se da šef HDZ-a sve konce drži u svojim rukama i kao što je napisao kolega Dražen Ciglenečki: da je Plenković htio da nositelj stranačke liste bude konj, na tom mjestu danas bi zaista imali konja. Dakako, ova činjenica ukazuje na kronični deficit unutarstranačke demokracije, ali u stranačkom životu Hrvatske ta pojava ionako se susreće rjeđe nego mitsko čudovište Nessie u škotskom jezeru Loch Ness. (U tome leži jedan od važnih razloga naše nevolje s politikom i političarima u Hrvatskoj.) Naravno, tamo gdje pravo na slobodno iznošenje vlastitog mišljenja postoji tek formalno prije ili kasnije tinjajuće nezadovoljstvo buknut će u požar, a kad jednom kuća puna čeljadi plane - netko će se i opeći.
Andrej Plenković već čini sve što je u njegovoj moći da taj eventualni požar ne proguta njegovu političku karijeru pa se iza naizgled solidno zbijenih stranačkih redova stvorila prilična gužva, u kojoj potencijalni neprijatelji stranačkoga predsjednika dobivaju laktove u bubrege i rebra. O tome bi nadugo i naširoko mogao pričati Milijan Brkić Vaso, kad bi samo smio progovoriti.
Disciplina na nivou
Sa stranačkim oponentima Plenković se, za sada, nosi prilično dobro: Brkićevi kadrovi su marginalizirani, a samom Vasi manevarski prostor je potpuno sužen, Dado Milinović je degažiran iz stranke, ali još uvijek služi kao dobar primjer eventualnim stranačkim bundžijama. Uspio je Plenković disciplinirati čak i predsjednicu države Kolindu Grabar Kitarović, koja mu danas jede iz ruke, i reklo bi se da za šefa HDZ-a sve ide kao po špagi. Međutim, ne treba zaboraviti da je Sanaderova pozicija bila je još jača. Njega su se unutarstranački oponenti bojali jednako, ako ne i više nego što se HDZ-ovi prvaci danas boje Plenkovića.
Međutim, kad je kuća planula gotovo svi su iz nje istrčali, stavljajući barikade na vrata kako to ne bi uspjelo i dojučerašnjem predsjedniku stranke. Sanader je danas u zatvoru, što ima zahvaliti svojoj gramzivosti, ali samo naivne budale vjeruju da je iz cijele te plejade HDZ-ovih likova njegovog vremena samo "Ćaća" bio korumpiran. Koliko svojoj gramzivosti, aktualnu mučnu sudbinu Sanader može zahvaliti i činjenici da je u vrijeme svemoći stranačke nezadovoljnike u pokornosti držao strahom.
U sličnoj poziciju moći danas se nalazi Andrej Plenković. Naravno, ne postoji niti jedna naznaka da je Andrej Plenković korumpiran političar kao što je to bio Sanader pa s te strane može biti siguran makar da neće završiti u zatvoru, ali trenutak u kojem Predsjedništvo i Nacionalno vijeće HDZ-a šutnjom i pritajenim nezadovoljstvom dočekuju odluku o stranačkoj izbornoj listi najavljuje budući požar. Pitanje je hoće li se, kako i na koji način Plenković uspjeti spasiti jednom kad se kuća zapali. Ako na pameti imamo političku sudbinu njegovih prethodnika i prethodnica, možemo zaključiti da predsjednik HDZ-a ima više nego realne razloge za strah.
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
