Već smo u Direktu govorili o tome da koronavirus ima i neke korisne posljedice. Zahvaljujući njemu smo, recimo, bolje naučili održavati higijenu i prati ruke, zahvaljujući koroni smo saznali da mnoge zagrebačke škole nemaju sapuna i možda najvažnije, saznali smo da Milan Bandić ruke pere - lugom.
To je prije 70 godina bilo normalno. Pepeo bi se zalio vrućom vodom i onda se time pralo rublje, to se koristilo umjesto deterdženta, time su se prali i kosa i tijelo. Baš zgodno. U vrijeme kad Bandić savjetuje ovakve metode ako netko nema sapuna, otkrilo se da je jedan mjesni odbor u Zagrebu najobičniju četku za zahod, koja u trgovini košta osam kuna platio 250 kuna.
Ruke bake Ane pričaju povijest i to onu koju je oživio Milan Bandić - pranje ruku pepelom. Ona to nije radila već četvrt stoljeća, no kaže - pepelom se očistilo sve.
U kuhinji je peć na drva pa je i pepela u izobilju. Prvo se ugrije voda, a ona pomiješa s pepelom.
"Nije bilo deterdženta. Sve smo lugom prali. I suđe, lonce, sve živo smo prali pepelom. Najbolji je od graba i bukve. Od kestena ne valja, ni od hrasta", kazala je Ana Marijanović iz Petrinje.
Uz asistenciju bake Ane pripremio sam pepeo, nalio vruću vodu, zasukao rukave i evo, prvi pokušaj. Voda je bila prevruća.
"Dobro je protrljajte po rukama i taman će biti. Muški ne mogu podnijeti kao ženske. Ja mogu vrelo vrelo, u kuhinji sam prala pa se navikla", rekla je baka Ana.
Dodali smo malo hladne vode i to je riiješilo stvar.
Nakon ispiranja, osjećaj je potpuno drugačiji nego kad se ruke peru sapunom, a i koža je glatka. U davna doba kad se koristio pepeo, odjeća se prala na potoku.
"Dođemo tamo, peremo, popričamo. Kad smo oprale, stavile bismo sve u korita, složile veš, pa na rame i kući. Bilo je to onako podaleko, pa pričamo. Pa prostiremo. Nije se stavljalo na štrik, nego na živicu. Uvečer savijemo. Nije bilo peglanja", kazuje baka Ana.
Nije poznato pere li Milan Bandić i košulje pepelom, ali nakon njegove izjave maturanti u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga su se našalili i u WC stavili pepeo.
"Nismo htjeli sad neke političke probleme stvarati i pokrete raditi. Samo smo htjeli na isti humorističan način odgovoriti gradonačelniku Bandiću", rekao je maturant Mario Družanović.
"Zlatna" WC četka
A manje humoristična vijest iz područja higijene u Zagrebu je četka u obnovljenom WC-u Mjesnog odbora Trnjanska Savica. Nju su Zagrepčani platili ni manje ni više nego 312 kuna. Držač za tekući sapun koštao je isto toliko. Obnova je išla preko javnog natječaja i prihvaćena je najjeftinija ponuda. A onda kreće zarada na opremanju.
"Naišla sam na skoro istu četku, s tim da sam slikala nekoliko četki. Ona je koštala sedam kuna i onda sam to usporedila jedno s drugima. S tim da je ta sedam kuna s PDV-om. A ova je 250 kuna bez PDV-a", kaže Frana Laća iz inicijative "Zagreb je naš!".
Priču o četki prvi je objavio Radio student. U raznim trgovinama cijene četki variraju.
I tako četka za čišćenje WC-a dospije u večernje vijesti. Usporedbe radi, išli smo kupiti jednu i to skuplju iz asortimana u jednom trgovačkom lancu i platili smo ju 24 kune.
Zagreb sada ima zlatni WC i zlatnu četku, ali ne i sapun u nekim školama.
Uvijek možete otići u jedan od zagrebačkih zlatnih WC-a. Onaj na Dupcu, podsjetimo, koštao je 11,500 eura po kvadratu. Ali ako ga posjećujete, ipak ponesite pepeo jer sapuna za ruke nema!
