Kako vrijeme odmiče, a oni ne uspijevaju ostvariti ono što su obećavali, tako članovi vlade Zorana Milanovića, kao i on sam, postaju sve bahatiji u javnim istupima. Jaz između njih, koji bi trebali nešto promijeniti, a za to nisu sposobni, i nas, koji to i dalje nestrpljivo očekujemo jer ovako dalje ne možemo, sve je dublji.
Debela djeca i debeli minusi
Samo u proteklih nekoliko mjeseci skupilo se toliko neprimjerenih i bezobraznih izjava da je teško izdvojiti samo neke od njih. Posljednje u nizu izgovorene su povodom početka nove školske godine, u koju je većina roditelja ušla u teškom egzistencijalnom strahu i s debelim minusima na računima.
Dok su ministri uživali u kolektivnom godišnjem i birali na kojem će se otoku odmarati, oni su obilazili sajmove rabljenih knjiga i oglasnike, te nastojali svojim školarcima osigurati nužnu odjeću i obuću.
Njihov trud i sposobnost snalaženja u gotovo nemogućoj situaciji nitko međutim nije priznao. Dapače, ambiciozni ministar obrazovanja počastio je njih i njihovu djecu niskom uvreda.
"Djeca su debela, ne peru zube, ne jedu voće i povrće. Svi su zakazali", svisoka propovijeda Željko Jovanović. Ovih dana intenzivno promovira novotariju u školskom programu – zdravstveni odgoj, pa je izjava, barem se nadamo, izgovorena u kontekstu argumentiranja potrebe za njim.
Je li Jovanović 'zabrijao'?
Bilo bi naime strašno i pomisliti da ministar obrazovanja nije svjestan činjenice da djeca nemaju naviku jesti voće i povrće jer ga vrlo rijetko vide na svojim stolovima. Ono je, uz cijene po kojima se prodaje, postalo nedostupno ili barem teško dostupno većini. Bilo bi, doista, strašno pomisliti da je Jovanović 'zabrijao' da živi u visokorazvijenom društvu u kojem je debljina kod djece posljedica loših navika, hvatanja linije manjeg otpora, kupovanja gotove hrane ili prehrane iz dostave.
Osim u iznimnim slučajevima, podatak da su nam djeca sve deblja, nažalost, ima uglavnom ekonomske korijene. Kvalitetu kupljenih namirnica određuje debljina novčanika, pa o tome što će ući u košaricu ne odlučuje količina minerala, vitamina ili vlakana u određenoj namirnici, nego podatak kolika je količina zapakirana i je li proizvod na nekoj akciji u trgovačkom centru.
Misao vodilja je prehraniti obitelj od prvog do prvog, pa makar i jeftinijim bijelim kruhom, golemim količinama krumpira ili bilo čime drugim što će utažiti glad, a ne vodi u bankrot.
U školi nauče što je zdravo, pa natrag u prazan frižider
No ekonomski uvjeti, za koje je suodgovorna i vlada u kojoj sjedi ministar Jovanović, nisu našli mjesta u njegovim razmišljanjima. On problem vidi samo u navikama jer inače ne bi izgovorio prilično neodrživu tezu da će djeca "kroz zdravstveni odgoj usvojiti zdravije navike koje im će omogućiti da žive duže, zdravije i kvalitetnije". Jer nakon što ih on u školi nauči da se prehrana uglavnom treba sastojati od voća i povrća, integralnih žitarica uz umjerene količine nemasnog bijelog mesa i ribe, vratit će se kući praznom frižideru. Ministrova teza drži vodu samo ako uspije matematički dokazati da je uravnotežena prehrana četveročlane obitelji moguća uz tri ili četiri tisuće očeve neredovite plaće i nezaposlenu majku. U to pak čisto sumnjamo.
Kampanji za zdravstveni odgoj i kvalitetniju prehranu doprinos je dala i premijerova supruga, epidemiologinja Sanja Musić Milanović, inače članica povjerenstva koje je kreiralo program novog nastavnog sadržaja. Za primjer je navela svoju djecu.
U mojoj ulici ne prodaju se kifle
"U mojoj se kući pije voda iz slavine jer je zdrava i ne gricka se čips", kaže ona te dodaje da djeca kupuju peciva u pekarnicama iz čiste navike jer ih se ne 'tjera' da kupuju voće. Sve to neodoljivo asocira na poznate stihove pjesme Guzonjin sin Zabranjenog pušenja: "U mojoj ulici ne prodaju se kifle, ne teče saobraćaj i dim. U mojoj ulici nema fukare, jer ja sam guzonjin sin..."
"Kad je čovjek u gradu, najlakše mu je ući u pekarnicu. Jeftino je i pristupačno. Je li finije, ne bih znala", kaže premijerova supruga za Večernji list i nastavlja: "Vjerojatno jest, inače ne bi toliko djece i odraslih jelo te proizvode." Za njezin idealan doručak u kući bi trebalo biti voća, grožđica, cimeta, pekmeza, zobenih pahuljica... Ona je čak i testirala i došla do zaključka da je tamniji, integralni kruh, u konačnici jeftiniji.
Razbijanje misterija
"Idemo razbiti misterij da je zdrava prehrana skupa. Recimo, bijeli kruh je jeftiniji od crnog. Jest kad ga kupiš, ali šnite im se režu debelo, jede se više, sutra ga je teško koristiti ako ga se ne tostira ili samelje u mrvice. To sam testirala, možete koristiti najskuplji integralni i bijeli kruh za istu cijenu. Crni kruh, koji je u startu skuplji, reže se na tanke šnite, manje ga se pojede i dulje traje, a usto je poželjniji za očuvanje zdravlja. Ako umjesto čipsa imate narezanu mrkvu, voće, djeca će imati naviku posegnuti za tim", naputak je Sanje Musić Milanović.
Roditeljima koji se u prevelikom broju slučajeva bore za golu egzistenciju, ona o tome docira nakon što je godišnji provela u vili Bakarić na Hvaru, u čemu ju je tu i tamo prekinuo suprug premijer, kad ju je primjerice počastio izletom do Visa u fini restoran, u kojem sigurno služe uravnotežene i zdravstveno prihvatljive obroke.
'Ajmo svi na obiteljski budžet od 4.000 kuna
I gospođa Milanović i ministar Jovanović trebali bi, čisto radi stjecanja iskustva i razvijanja socijalne empatije, nekoliko mjeseci svesti kućne budžete svojih obitelji na oko 4.000 kuna za sve troškove. Tada bi, nema nikakve sumnje, sadržaj njihovih javnih istupa bio daleko primjereniji općim uvjetima u kojima žive ljudi oko njih, a eksperiment ne bi škodio ni premijeru. Reakcija Zorana Milanovića na pitanje o ostavci na mjesto premijera, u trenutcima kad gotovo ništa od obećanog ne uspijeva ostvariti, bila bi daleko primjerenija od onog: "Želite li tvrdo ili meko kuhanu ostavku?"
Možda bi nakon tog eksperimenta i direktnog doticaja s realnim uvjetima života u državi koju vodi mogao uputiti i Radimira Čačića, kojemu je bahatost u javnom nastupu pravilo, a ne iznimka, da se suzdrži od bilo kakvog spominjanja oduzimanja dozvole, ma kakva god ona bila. Jer to osim što je bahato, nakon svega što se dogodilo, i krajnje je neukusno.
Bahatlukom protiv kritike
Neka odgojno-obrazovna rečenica ne bi škodila ni ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić, koja s nebeskih visina poručuje seljacima da nakon katastrofalne suše prestanu dodijavati molbama za pomoć i prime se olovke i papira te pisanja projekata ne bi li im kapnuo koji euro iz europskih fondova.
Odustajanje od koncepta bahatlukom protiv utemeljenih kritika bilo bi korisno za sve. Nama bi sačuvalo ovo malo živaca i strpljenja, a Milanoviću i njegovim suradnicima dalo vremena da umjesto ispaljivanja bezobraznih replika na za njih neugodna pitanja, svoje mentalne kapacitete posvete vađenju zemlje iz govana.
