Problematiku biciklističkog prometa u Hrvatskoj se
sustavno zanemaruje, a stanje biciklističke infrastrukture je
katastrofalno, upozorava Sindikat biciklista, koji pitajući 'Kako
propisno voziti po nepropisnoj infrastrukturi?' poziva građanke i
građane na prosvjednu kritičnu masu u nedjelju 27.
listopada u 15 sati kod Muzeja Mimara.
Poziv je, ističu, upućen ne samo biciklistima, nego
i pješacima, romobilistima, skejterima, rolerima,
roditeljima s djecom, osobama s poteškoćama u kretanju,
ali i svima ostalima koji smatraju da treba stati na kraj
opasnim i nepropisnim uvjetima za ne-automobilski promet ne samo
u Zagrebu, nego i u Hrvatskoj.
Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi kojeg je u proljeće
2016. godine donijelo Ministarstvo prometa trebao je bitno
podići standard kvalitete biciklističke infrastrukture u cijeloj
Hrvatskoj kroz osiguranje sigurnosti, cjelovitosti, izravnosti i
atraktivnosti biciklističke prometne mreže.
''U stvarnosti su se dogodile samo kozmetičke promjene: osim što
se i dalje preuske biciklističke staze sada označava bijelom
umjesto žutom bojom, biciklistička infrastruktura je i dalje
nepovezana, ponižavajuća i opasna, obilježena na prostoru
pješaka, prepuna prepreka, stupića, visokih rubnjaka i znakova
posred staza, a Pravilnik se pokazuje kao mrtvo slovo na
papiru'', upozorava Tena Šarić iz Sindikata
biciklista.
Šira javnost, ali i pojedini stručnjaci, sve glasnije
okrivljavaju vozače bicikala za neodgovorno ponašanje i
proglašavaju ih glavnim negativcima u prometu.
''Nažalost, nitko se ne bavi činjenicom da su vozači bicikala
prisiljeni snalaziti se, svatko na svoj način, u korištenju
nelegalne infrastrukture, a da nitko ne kažnjava one koji su
takvu infrastrukturu stvorili. Inspekcija za ceste kao ni
policija ne pokazuju nikakav interes da sukladno svojim ovlastima
prisile Grad Zagreb, ali i brojne druge gradove, da poprave
nezakonitu infrastrukturu koja ugrožava živote svojih
korisnika''.
''Bicikliste se proziva da bi se trebali ponašati kao 'ravnopravni' sudionici u prometu s pripadajućim obavezama, a auto-centrične prometnice kao i Zakon o sigurnosti prometa na cestama diskriminiraju ih kao građane drugog reda. Nastavlja se graditi ceste koje isključuju sigurno kretanje pješaka i biciklista, stvara se ovisnost građana o automobilima dok se s figom u džepu govori o sigurnosti ranjivih sudionika u prometu”, upozorio je Vladimir Halgota iz Sindikata biciklista.
Da su hodanje i vožnja bicikla izrazito korisni za mentalno
zdravlje jer ljudi koji na posao stižu pješice ili biciklom
postižu bolju koncentraciju i veći stupanj zadovoljstva, više
puta je znanstveno dokazano.
Unatoč tome, kao što smo već upozoravali, u suvremenom društvu
automobilski promet i dalje ima prioritet. Istovremeno, zbog
gradnje zgrada zelenih površina u urbanim središtima je sve
manje, a pješačke i biciklističke staze uvijek su nekako na
sporednom kolosijeku dok je zračno i bučno zagađenje sve
veće.
U Zagrebu vlast uporno u sam centar gura nove javne garaže
koje bi u užem središtu grada dovele do još većih problema, a
istodobno ne postoji veći projekt razvoja javnog prijevoza i
bolje integracije različitih vrsta javnog prijevoza.
Zagreb i ove godine sudjeluje u Međunarodnom danu zimskog bicikliranja na posao. Inicijativu je podržao na biciklu podržao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je prevalio dionicu od vlastitog doma do Autobusnog kolodvora.
(Žarko Bašić/PIXSELL)
Treba reći da se u Hrvatskoj ulaganja u razvoj biciklističke
infrastrukture razlikuju od grada do grada, od županije do
županije: ''Prednjače Varaždin, Čakovec, Koprivnica, Osijek i
Zagreb. Na obali je uređivanje staza još u povojima, osim u Istri
i na kvarnerskim otocima gdje se mnogo ulaže u cikloturističke
pravce. Sela na sjeveru prednjače po uređenim posebnim trakama za
bicikliste i pješake uz rub cesta kakve postoje u Podravini i
Međimurju'', kazala je za Vijesti.hr ranije Šarić.
Valja, međutim, imati na umu da dugoročno ulaganje u održive
oblike kretanja, a pogotovo u biciklističku infrastrukturu,
donosi smanjenje tzv. eksternih troškova kroz manje
prometne gužve, smanjenje emisija štetnih plinova i
manje troškove zdravstva, da navedemo samo neke.
Također, smanjenje stupnja motorizacije dovodi do ekonomskih
benefita kao što je porast cijena nekretnina te porast prometa u
lokalima u pješačkim i biciklističkim zonama dok je s druge
strane održavanje infrastrukture za automobile znatno skuplje od
održavanja pa čak i izgradnje infrastrukture za bicikle.
Naravno, potrebno je razvijati prometnu, a u sklopu nje i
biciklističku kulturu, no jasno je da budućnost leži u
razvoju održivih oblika kretanja što je uobičajen i
smislen put u većini europskih gradova. Za početak, dovoljno je
dopedalirati već samo do susjedstva i vidjeti primjere poput
Ljubljane ili Beča, koji se prema Copenhagenize Indexu, koji
ocjenjuje 115 gradova širom svijeta i prati
globalni napredak u gradskom biciklizmu, nalaze među 20
najboljih gradova za ljude i bicikle.