Iako novi ministar Tomislav Panenić osniva radnu skupinu koja treba utvrditi imaju li ti razdjelnici uopće smisla, pitanje je zašto se to nije učinilo ranije.
Ovo su glavne pogreške:
1. Nije napravljena studija isplativosti
Bivši ministar Ivan Vrdoljak nedavno je javno priznao kako studija nikada nije napravljena, jer je "procjenjeno da to nije potrebno".
VRDOLJAK SE POSUO PEPELOM: ‘Ja sam kriv za razdjelnike, nisam imao hrabrosti’
2. Prekinuto sufinanciranje ugradnje
Fond za energetsku učinkovitost raspisao je natječaj za sufinanciranje ugradnje razdjelnika, ali samo do 2010. do 2013. godine, kada je i službeno donesena odluka o obveznoj ugradnji.
3. Ne postoji više ni službena stranica
Službena stranica razdjelnici.hr a na kojoj su se građani mogli informirati o razdjelnicima, više ne postoji. Uz što je ta stranica trebala biti puno oglašavanija nakon što je uvođenje razdjelnika postala zakonska obaveza, pitanje je zašto je trenutno ugašena kad se sve više građana javlja s pitanjima i zamjerkama na uređaje.
4. Vlada je uvođenje krivo shvatila kao obavezu
Razdjelnici su se pojavili kao ideja zbog direktive EU o energetskoj učinkovitosti iz listopada 2012. u kojoj se razdjelnici spominju kao preporučeno sredstvo za bolju energetsku učinkovitost. Ali osim što je riječ samo o preporuci, u toj su direktivi i druge, pouzdanije mjere energetske učinkovitosti.
5. Građani nisu dobili alternativu
Bivša je vlada uvođenje razdjelnika topline pretvorila u zakonsku obavezu, bez da su građanima uopće ponudili međunarodno priznate alternative. I to unatoč tome što su razdjelnici samo sredstvo koje vam olakšava kontrolu nad time koliko razdjelnik grije. Oni ne utječu direktno na temperaturu, već to građani moraju sami regulirati.
6. Našli su samo dva proizvođača, oba strana
Danfoss i Siemens su tvrtke iz Danske i Njemačke. Namjerno ili ne stvorena je situacija u kojoj su upravo i samo njihovi proizvodi bili potrebni, bez da se i jedne druge i spomenulo.