Čudnih je sedam dana iza nas, dani u kojima je konačno završeno predizborno silovanje zdrave pameti, dani u kojima nas je potresla sudbina romske djevojčice pronađene u parku Velike Gorice, dani u kojima je društvenu kremu Zagreba potresao pohod na kreacije stričeka Balmaina. O svemu tome čitajte u još jednom pregledu tjedna.
U koji će nadzorni odbor kumov mali, obrazi mu rumeni?
Gotovo je, hvala nebesima, gotovo je predizborno silovanje zdrave pameti. Sutra će komunalci ljuštiti jumbo plakate, urednici radio postaja više neće emitirati suluda trabunjanja i obećanja, na TV će se vratiti meksičko ili tursko sapunanje dokone nacije. Nema više predizbornih skupova, nema više fantomskih sms-ova i glupavih glava kandidata koje mi ispadaju iz sandučića pošte, premda sam na limu napisao – ne ubacuj letke, mamicu ti tvoju! Nema više ničega, osim… Osim što počinje era post izbornog koaliranja, era usijanih telefonskih linija, sve na foru – imaš moj mandat, samo mi u taj i taj nadzorni odbor uvali zaovu, nećaka, punca, kuma i kumovog malog, obrazi mu rumeni. A svi smo poput ovaca izašli na izbore i tamo nekog vraga zaokružili. Izašao sam i ja, ovca. Večeras ću gledati objavu rezultata i početi s procesom kajanja, procesom koji će trajati četiri godine. U ime budućeg kajanja, ali i u ime zahvale nebesima što je sve konačno gotovo, čitavoj situaciji ide jedan mudri umnjak.
Zašto bajke ne postoje?
U nekoj bajci, ta nesretna djevojčica bila bi pronađena u Velikoj Gorici. U toj nekoj bajci, djevojčicu bi pronašla slučajna prolaznica, malena bi sjedila na klupi, prolaznica bi alarmirala policiju i socijalnu službu, i djevojčici bi se pokušao utvrditi identitet. Ona ne bi razumjela niti jedan jezik nama poznat, ali za svoje tri godine pokazivala bi strašnu pristojnost i manire lijepog ponašanja. U taj bajci bi se za to maleno stvorenje privremeno brinula neka krasna obitelj, sve dok se za mjesec dana odnekud ne bi pojavili njezini roditelji, Sirijci ili Pakistanci, obrazovani i pristojni ljudi koje je najprije unesrećio prokleti rat, a onda im se u toj epskoj seobi naroda nekako izgubila i kćer. Obitelj bi se konačno spojila, oni bi zatražili i dobili azil, a mi Hrvati, ljudi dobrog srca, prikupili bi dovoljno novca da im omogućimo jedan novi život. Međutim, bajke ne postoje, to već odavno znamo. Malena djevojčica je zaista pronađena u Velikoj Gorici, pokazivala je strašnu pristojnost i manire lijepog ponašanja, ali njezin identitet više nije nepoznat. Ona se zove Mirjana Paris, rođena je u švicarskom zatvoru, romskog je porijekla, ima i sestru blizanku, a roditelji su je u parku ostavili nakon svađe. U bajkama koje, kako već odavno znamo, ne postoje, niti jedno dijete nikada ne bude ostavljeno niti na jednoj klupi u Velikoj, ili bilo kojoj drugoj Gorici. Ali život nije bajka, i mi tu ne možemo ništa, osim tom malenom, nesretnom stvorenju poželjeti neki drugačiji, bolji život. Sretno ti bilo, malena, i evo ti tri mudra umnjaka, da te prate gdje god da si krenula.
Zašto svaka budala ima svoje zadovoljstvo?
Društveni život Zagreba potreslo je prije nekoliko dana senzacionalno modno okupljanje u jednom poznatom dućanu, nasred Cvjetnog placa. Na obližnjoj sam terasi srkao kavu s jednim društvom, pa sam promatrao stampedo, opći juriš i grabež za eksponate modne marke Balmain, i zaista nisam znao o čemu se tu radi. Onda mi je moje društvo s kave objasnilo da je riječ o modnom kreatoru čije cipele inače koštaju dvadeset tisuća kuna, a u ovoj specijalnoj kolekciji koja se te večeri nudila koštaju valjda samo par tisuća. Njegove torbice inače koštaju petnaest tisuća kuna, a u specijalnoj kolekciji koja je te večeri kapitulirala pod općim stampedom, jurišom i grabežom koštaju i opet valjda samo par tisuća. Milog mi Isusa, nisam znao jesam li ja lud, ili je taj striček Balmain lud, ili su lude sve te stotine ljudi koje su u stilu Black Friday povampirene mase gazile preko leševa samo da bi zgrabile cipele za faking pet tisuća kuna. Ali sve te očajnike treba nekako pokušati razumjeti. Ako je zadnje što si pročitao u životu Pirgo, ako si unutrašnjost kazališta vidio samo na slikama, ako si od putovanja uknjižio bod jedino u koloni otvaranje skijaške sezone u Schladmingu, ako se iz bezlične mase buzdovana možeš izdvojiti jedino i samo Balmain torbom specijalne edicije za koju si istovario sedam tisuća kuna, u općem stampedu, jurišu i grabežu, pa onda neka, vela, eto ti torbe pa je nosaj okolo. Svaka budala ima svoje zadovoljstvo, i ja tu ne mogu ništa, osim opaliti tri trula karijesa za sve te glasnike sumraka mozga nacije.
