Županijska ulica u Vukovaru danas je potpuno drugačije nego što je izgledala prije svega tri dana.
Gosti su otišli, a Vukovar se vratio u surovu realnost.
A Vukovarci svojim problemima. Hotelske su sobe prazne. Državni vrh, čini se, sjeti se Vukovara samo u koloni sjećanja, pa bez pomoći, vlasnik Hotela Lav, razmišlja staviti ključ u bravu.
"Pametan čovjek stane na pola puta, a budala, on ide do kraja, a to sam ja. Ovako kako sad stoji stanje bez ozbiljne pomoći države sigurno je da će zima biti strašna jer ljudi odlaze.", kaže Stipan Miok, vlasnik hotela Lav iz Vukovara.
Po zadnjem popisu stanovništva Vukovar ima 28 tisuća stanovnika, ali Vukovarci govore, u gradu ne živi više od 20 tisuća. Stoga brojka od 3 nezaposlenih zvuči poražavajuće, a podatak da su plaće u Vukovaru za 30% niže od ostatka Hrvatske – ponižavajuće.
Uz sve to, Vukovar i 26 godina nakon herojske bitke krvari iz istih rana.
Segregacija u Vukovaru i dalje je prisutna pa djeca srpske nacionalnosti idu u srpske razrede, a Hrvati u hrvatske. A i kada se sjeda u kafić popiti kavu, mnogi razmišljaju hoće li sjesti u Hrvatski ili srpski kafić.
I gospodarstvenici imaju velike probleme. Novca se u Vukovar ne ulaže dovoljno a i ono što se ulaže ne ide na pravu adresu. Financijske injekcije, umjesto u gospodarstvo idu u izgradnju infrastrukture, a natječaje dobivaju tvrtke izvan Vukovara. Od cesta i zgrada ne može se živjeti.
"Javni je podatak da je Vukovar pretrpio oko 9 milijardi direktnih šteta, međutim kad se tu dodaju i indirekte štete onda tu dolazimo do brojke od 30 milijardi. A država se voli hvaliti, sve Vlade, ne samo ova, čak je ova najmanje kriva jer je najkraće na vlasti, nego općenito, sve Vlade se vole hvaliti kako su uložile puno novca u Vukovar. To je ukupno do sada nekih 3 i pol miljarde. Pa onda dolazimo do toga da je to samo 10% od šteta koje je Vukovar pretrpio u ratu.", kaže Zvonko Kovačić, gospodarstvenik i poslodavac u ugostiteljstvu i turizmu.
I obrtnici govore – maćehinski odnos države prema Vukovaru je neodrživ pa se broj obrtnika prije krize sa 900 smanjio na 550. Oni znaju kako bi gospodarili fondovima. Imaju izvedive ideje, no nitko ih ne sluša.
„S ministricom Žalac imali smo jedan sastanak u gospodarskoj komori gdje su naši zahtjevi ocjenjeni vrlo konkretnima, i štoviše provedivi, međutim nakon toga nitko nam se nije više obraćao. I zbog toga radimo pritisak na Vladu da sjednu s nama za stol.", kazao je Dražen Zovko, predsjednik udruženja obrtnika Vukovar.
Pa ako se državni vrh ne sjeti Vukovara i ostalih 364 dana u godini, mnogi predviđaju da je najcrnji scenarij – neminovan.
"Mi smo ožalošćeni kad vidimo da u Istri čovjek ima 2 apartmana, a oni zovu "hoćete li uz ta 2 apartmana da napravite bazen sa 80% nepovratnih sredstava?". A mi ovdje jadni...evo... probavamo preživjeti ali izgleda da ni to ne ide. Odlazak je neminvan!", kaže Ante Stipanović, obrtnik u pekarstvu, trgovini i ugostiteljstvu.
Jer umjesto u koloni sjećanja, mladi Vukovarci već su počeli korčati u kolonama za Irsku, Njemačku.