Dok se hrvatsko zdravstvo bori s najvećom epidemijom zadnjih sto godina istodobno i samo postaje sve bolesnije. Opskrba lijekovima je trenutno najveći problem i vjerojatno će se privremeno riješiti s dodatnih milijardu i po kuna koje će Vlada idućih dana isplatiti veledrogerijama ali zasad ni ministar ni premijer ne pokazuju nikakve namjere da problem riješe ondje gdje je nastao - u golemom rastu troškova koji su rezultat neracionalnog sustava, birokratskog aparata, sumnjivih javnih nabava, političkih imenovanja i sve većeg broja nemedicinskog osoblja.
Tako recimo na lijekove oko kojih se ovih dana vode 5 i po
milijardi kuna teški pregovori otpada smo dvadeset posto
zdravstvenih troškova. Ali zato sami liječnici zbog neplaćenih a
odrađenih prekovremenih sati potražuju oko 2 milijarde kuna a
bolnice su i bez toga svake godine u gubitku od oko 2,5 milijardi
kuna. Ukupno zdravstvu treba oko 10 milijardi kuna da bi bilo na
nuli ali naravno ako se ništa ne promijeni, ta nula bi opet
postala broj s deset nula.
A zašto se ništa ne mijenja i što se treba dogoditi da se nešto
promijeni razgovaram s dr. Trpimirom Golužom
bivšim predsjednikom Hrvatske liječničke komore, koji je uvijek
bio kritičan prema upravljanju zdravstvenim sustavom nevezano
koja politička garnitura njime upravljala.
Uvijek smo kritični prema politici i ministrima ali možda
se ništa ne mijenja i jer je vama u sustavu dobro?
"Ovo pitanje je logično, ako se 20 godina govori o reformama, onda je pitanje zašto ništa nije napravljeno? Lako je moguće da je određenom broju ljudi loše i ne odgovara im dio reforme. Nisu samo oni problem, u zdravstvenom sustavu imate parasustav koji je na sisi javnog novca i to im odgovara", rekao je.
Je li moguće da u javnoj nabavi košta aparat više nego u priavtnom sektoru?
"Nemaju osjećaj da troše svoj novac, osim toga unos javne nabave je prva stvar koja se mora napraviti u reformi zdravstva".
Neki vaši kolege s kojima sam razgovarao kažu da sustav sad funkcionira pod napregnutosti zbog korone, ali da sve ispod toga truli na neki način i da kad stane epidemija, da će se najviše tada vidjeti problemi...
Slažem se s takvim opservacijama, naime, korona je dobrim dijelom zamaskirala probleme u hrvatskom zdravstvenom sustavu, a problemi se moraju rješavati, te probleme nitko ne rješava i zato jednog dana kad će prestati korona, kad će se razgolititi, demaskirati zdravstveni sustav, onda ćemo vidjeti do čega smo zapravo došli. Vidjet ćemo sda će zdravstveni ishodi ukupne populacije biti značajno lošiji, da će se duže čekati na zdravstvenu uslugu i da će kvaliteta usluge vrlo vjerojatno biti lošija.
Što će tome biti najveći uzrok?
Najveći uzrok bit će situacija da smo u svakom smislu devastirali zdravstveni sustav i u kadrovskom, financijskom i organizacijskom, a da na vrijeme nismo poduzeli određene mjere kako bismo to na neki način riješili, odnosno kako bismo sustav doveli na jednu razinu koja će jamčiti njegovu funkcionalnost.
Ministar Beroš o tome uvijek kaže da mi izdvajamo najmanje za zdravstvo u Europi i traži više novaca...je li tu problem samo u novcima?
Nije problem isključivo u novcu, međutim boljom organizacijom bi se itekako mogla uštediti značajna sredstva koja bi se onda mogla usmjeriti drugdje. To vam je otprilike kao jedan sustav navodnjavanja koji vi imate sustav u kojem se ispušta voda...onda ako ćete samo upumpavati vodu, nećete postići ništa dugoročno, trebate zakrpati te rupe, a onda će voda ići na pravo mjesto.
Radite u bolnici u Petrovoj. Posljedice potresa su tamo najviše ostavile traga. Je li što sanirano?
Ono što se trebalo sanirati, a to je intenzivna neonatologija još nije niti početo sa sanacijom, međutim radimo neke druge, vrlo važne stvari u bolnici, npr. razvijamo cijeli vatrodojavni sustav po cijeloj bolnici.
Puno donacija je bilo za Petrovu, gdje su ti uređaji?
Uređaji su na sigurnom, oni se koriste, međutim prostorni kapaciteti nisu zadovoljavajući i treba se čim prije krenuti s obnovom postojećeg, zasada narušenog odjela intenzivne neonatologije.
Imamo li previše bolnica u Hrvatskoj?
To je neosporno, mi imamo puno previše bolnica, to nije činjenica samo koja je jasna nama, Svjetska banka nas 20 godina upozorava da imamo previše bolnica i da trebamo prvenstveno reformirati bolnički sustav, ali dalje od nekakvog master plana koji je usvojen u Saboru i to za razdoblje 2016.-2020. koja je prošla nije se otišlo dalje u realizaciji, i dalje imamo jednak bolnički sustav kakav smo imali prije 30, 40 godina.
Po vama, koliki je uplet politike u zdravstvo?
Apsoutni je uplet, naime vi ne možete biti toliko loši ako imate političku podršku da ne biste bili ravnatelj i ne možete biti toliko dobri ako nemate političku podršku da biste bili ravnatelj. To su priče za malu djecu, treba biti jake političke osobe koje su povezane s Ministarstvom zdravstva koje će onda upumpavati sredstva u zdravstvo koje je financijski u svakom smislu neodrživo.
Kakav je ministar Beroš u odnosu na druge ministre?
Ako gledate njegovog prethodnika, onda je nemoguće biti jako lošiji, ali ono što je zabrinjavajuće, nije puno bolji od njega, naime ministru Berošu je očito više stalo do njegove javne reputacije i PR službi, nego do upravljanja zdravstvenim sustavom na način koji će jamčiti dugoročnu stabilnost zdravstvenog sustava.
Bili ste među prvima među onima koji su reagirali na prekoredno cijepljenje? Ravnateljice gospođe Iskre Primorac – ponovno ju je Vlada imenovala na mjesto ravnateljice Regosa. Cijela afera s prekorednim amoralnim cijepljenjem rektora Borasa pa nadalje, poruka je…?
Jasna je poruka Vlade – njima je poželjno da se mlada, zdrava osoba s pozicije moći jer je ona predsjednica upravnog vijeća KBC-a Rebro cijepi preko reda i da otme bolesnima. Ne samo ona, nego i njen suprug. Na kraju ste i nagrađeni, u normalnim zemljama to bi značilo momentalno ostavku Primorac, a značilo bi i kraj za ministra zdravstva ako on ništa ne bi poduzeo.
