Ove subote obilježit će stradavanje na Bleiburgu i Križnom putu u svibnju 1945. godine, neposredno nakon kapitulacije nacističke Njemačke i završetka Drugog svjetskog rada. U hrvatskom zakonu ovaj se spomendan obilježava kao dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost.
Mnogo je izvora i procjena ondje stradalih žrtava, kao relevantna uzima se procjena demografa Vladimira Žerjavića čije istraživanje kaže da je ukupan broj žrtava iz redova Hrvata iznosio oko 50 tisuća. Na Bleiburgu su stradali i pripadnici kvislinških snaga iz redova Slovenaca, Bošnjaka, Srba, Crnogoraca, Albanaca i drugih.
Početak se dogodio 15. svibnja 1945. godine kada su se snage NDH počele povlačiti prema britanskoj vojsci kod Bleiburga u austrijskoj pokrajini Koruškoj. No, Britanci odbijaju prihvatiti njihovu predaju te im naređuju da se predaju partizanima, nakon čega se dogodio ovaj zločin.
'Nisu to bili nikakvi borci za samostalnu Hrvatsku'
U Hrvatskoj je taj spomendan uvršten u Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u travnju 1996. godine, a u izmijenjenom Zakonu koji je na snazi od 1. siječnja ove godine stoji da se spomendan obilježava "u subotu ili nedjelju najbližu 15. svibnju". No, mnogo važnije od toga jest da u zakonu de facto stoji da su ustaše bili borci za slobodu i nezavisnost.
Da je to skandalozno smatra povjesničar dr.sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
"Naravno da je to skandalozno. Nisu to bili nikakvi borci za samostalnu Hrvatsku, nego borci za nacifašistički protektorat, jer je to zapravo bila ta njihova NDH", rezolutno nam je rekao Goldstein.
28.10.2019., Zagreb - U maloj dvorani Zagrebackog kazalista mladih odrzana je promocija knjige Slavka Goldsteina naziva Proslovi za bolju zemlju u izdanju izdavacke kuce Fraktura. Na promociji su uz moderatora Seida Serdarevica govorili i Ivo Goldstein, Vesna Pusic, Boris Pavelic i Ivica Dzikic. Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL
'Laž je da su ljudi tamo stradavali samo zato što su bili Hrvati'
Nadalje, Goldstein ističe kako je povijesna laž da su na Bleiburgu ljudi stradavali samo zato što su bili Hrvati.
"Oni su stradavali zato što su bili ili ustaše ili domobrani ili su se povlačili s vojskom jer su iz ovog ili onog razloga bili bliski s ustaškim režimom ili su smatrali da će ih novi režim proganjati. Tih mjeseci diljem Jugoslavije u tzv. obračunu s narodnim neprijateljem stradavali su pripadnici svih jugoslavenskih nacija - i Srbi i Slovenci i Albanci… Prema tome, ono što se dogodilo na Bleiburgu i Križnom putu u širem kontekstu nije bilo usmjereno samo protiv Hrvata. Mi se suočavamo s jednim narativom koji je povijesna laž", kaže Goldstein.
On tvrdi da se laže i o nekim osnovnim činjenicama o pokolju na Bleiburgu.
"Govori se da su tamo masovno stradavale žene i djeca, što nije istina. Prešućuje se da su ustaškom vodstvu partizani više puta nudili pregovore nakon 9. svibnja i kapitulacije Njemačke, kada su prošli kroz Celje. Na najmanje četiri mjesta nudilo im se pregovore, ali ovi se nisu htjeli predati. Dakle, taj narativ, kakav se prezentira na Bleiburgu i oko njega, jest dobrim dijelom ustašonostalgičarska ili ustašofilska konstrukcija", smatra Goldstein.
AUSTRIJSKI BISKUPI O ZABRANI MISE NA BLEIBURGU: ‘U Austriji se kaže da je to fašistički skup’
U Bleiburg išli i Račan i Milanović i Josipović, ali...
Dok u Bleiburgu tijekom svojih mandata nisu bili ni prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman niti Stjepan Mesić, na Bleiburškom polju počast žrtvama odala su trojica lidera ljevice. Pokojni Ivica Račan u svojstvu premijera je 2002. godine položio vijenac te kleknuo pred tamošnjim spomenikom hrvatskim žrtvama. I Zoran Milanović je 2008. godine, kao tada novoizabrani šef SDP-a, položio vijenac pred spomenikom na Bleiburškom polju. Kasnije je Milanovićeva teza, na kojoj inizistira i danas, bila da oni kojima je stalo do žrtava idu u Tezno, dok oni koji žale za propašću NDH idu u Bleiburg. Godine 2010. i tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović na svojoj je "turneji pomirenja" također položio vijenac pred spomenikom na Bleburškom polju.
Goldstein smatra da je tim političarima lijeve i lijevoliberalne opcije bilo jasno da se taj antagonizam u kulturi sjećanja nekako mora prevladati.
"Oni su zapravo vjerovali da će i druga strana ponuditi određene ustupke, da će odustati od ustašofilskog narativa i prihvatiti, naprimjer, notornu činjenicu da nisu svi koji su stradali na Bleiburgu bili nevini, već da je tamo bilo i ratnih zločinaca. Nadalje, da će odustati da se ustaše i domobrane imenuje hrvatskom vojskom, itd. Ali, ništa od toga se nije dogodilo. Revizionisti i ustašonostalgičari ustraju i dalje na istim elementima kao da je to zacementirana istina", zaključuje Goldstein.
