U noći prije točno godinu i dva dana na granici Hrvatske i Srbije na tračnicama pod naletom vlaka ugasio se život djevojčice, koja nije stigla napuniti ni šest godina. Njezino ime bilo je Madina Hussiny, a na pruzi Šid – Tovarnik našla se zajedno sa svojom obitelji hodajući u potrazi za boljim mjestom za život. Njezin dom u dalekom Afganistanu već odavno nije bio siguran.
Prošlo je više od godinu dana otkako je Madina izgubila život, a i dalje je nejasno je li za pogibiju djeteta krivo postupanje hrvatske policije?
Hrvatska država i uporno odbacuje odgovornost za njenu smrt, dokazi nestaju, prava istraga nikada nije provedena i odgovorni nisu kažnjeni, upozorili su ovih dana opet iz Centra za mirovne studije (CMS).
Are You Syrious? (AYS) niz je puta apelirao na Ministarstvo unutarnjih poslova RH i ministra Davora Božinovića da provedu hitnu istragu kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog slučaja i sačuvao obraz institucija RH.
Umjesto toga, kad već ignoriranje nije bilo provedivo, najprije
smo svjedočili ratu priopćenjima dvije države u kojima su jedna
na drugu prebacivale odgovornost za smrt djeteta. Iako se slučaja
vrlo brzo dohvatila pučka pravobraniteljica, MUP je i dalje
tjerao po svom izbjegavajući bilo kakvo propitivanje na koje bi
eventualno odvraćao suhoparnim priopćenjima premda je pritužbi na
rad policije bilo sve više.
Lora Vidović
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović
Pravobraniteljici na niz njezinih upita MUP ne samo da se nije ni
udostojao sadržajno, ako uopće odgovoriti, već njoj i
djelatnicima i djelatnicama njezina Ureda više ne dopušta uvid u
policijske evidencije iako na to imaju zakonsko pravo.
Ona se nije dala smesti pa je u svojoj analizi tražeći istragu
iznijela brojne pritužbe na rad policije na koje su upozoravale
izbjeglice te domaće i međunarodne organizacije, kao što su
lišavanje slobode bez pravne osnove, uskraćivanje pristupa
međunarodnoj zaštiti te kršenje načela non-refoulement,
odnosno načelo zabrane protjerivanja ili vraćanja.
Posebnu pažnju pritom je izazivalo neshvatljivo postupanje prema
djeci bez pratnje gdje se nije pozivalo nadležnog stručnog
radnika centra za socijalnu skrb i propuštalo provođenje postupka
kojim se utvrđuje najprimjereniji oblik zaštite djeteta i slično.
Upravo takvi postupci u konačnici dovode do situacije da djeca
izbjeglice spavaju i u šumi na snijegu, a malena Madina je
izgubila i život.
Gordan Bosanac (tada u CMS-u) i Tajana Tadić iz AYS te
odvjetnica obitelji Hussiny Sanja Bezbradica Jelavić
I nije tu bio kraj mukama njezine obitelji, naime, nakon što ih
je smjestila u Tranzitno prihvatni centar za strance Tovarnik,
policija je odvjetnicima neko vrijeme onemogućavala pristup
njihovim strankama. Pritom je MUP optužio odvjetnike i CMS te AYS
da su krivotvorili potpis na punomoći obitelji iako je potpis o
punomoći dan ispred pet svjedoka.
U optužnom prijedlogu protiv nepravomoćno osuđenog aktivista
udruge Are You Syrious tražilo se zabranu njihova rada, a za
njega se tvrdi da je u ožujku ove godine on bio taj koji je
pomogao obitelji male Madine u nezakonitom prelasku hrvatske
granice. CMS-u, kako smo saznali ovih dana, MUP nije produžio
ugovor o međusobnoj suradnji na području pružanja podrške
tražiteljima međunarodne zaštite smještenima u prihvatilišta za
tražitelje azila.
Konferencija za medije udruga Are you Syrious? i Centra za mirovne studije
Tajana Tadić iz AYS i Gordan Bosanac (tada u CMS-u) te
odvjetnici obitelji Hussiny Sanja Bezbradica Jelavić i Ivo
Jelavić
Podsjetimo, riječ je o organizaciji značajnoj u europskim
razmjerima i iza koje stoji dugogodišnje iskustvo u radu s
izbjeglicama i migrantima. Štoviše, MUP i ministar su u više
navrata što otvoreno, što manje otvoreno optuživali CMS I AYS da
se bave protuzakonitim transferom migranata. Za to vrijeme samo
je još više otvoren put krijumčarima ljudima.
Više od godinu dana je prošlo otkad je jedno malo dijete, još
jedno, skončalo bez svijesti, s otvorenom ranom na
potiljku, na peronu jednog željezničkog kolodvora i nestalo s
ovoga svijeta, a rijetki ga se danas sjećaju. Izblijedila je u
svijesti i slika malenog Aylana – sjećate li se
trogodišnjeg sirijskog mališana kako leži licem dolje na
pješčanoj plaži u Turskoj? Već su proletjele tri godine.
Ipak, neki pamte. Iako svi govorimo i toliko puta smo već
ponovili pa opozvali ono čuveno - 'nikada više'?
Točno godinu dana povodom prve obljetnice smrti Madine
aktivistkinje okupljene u Inicijativi za imenovanje
Trga Madine Hussiny 'preimenovale' su Trg Republike
Hrvatske u Zagrebu u Trg Madine Hussiny.
''Postavljanjem ulične ploče s imenom Madine Hussiny, djevojčice iz Afganistana koja je svoj život tragično završila kao žrtva policijskog progona u Hrvatskoj čuvamo od zaborava sjećanje na nju i na sve one koji su svoje živote izgubili pod militantnom čizmom europskog migracijskog režima'', poručile su aktivistkinje.
Tijekom protekle četiri godine, prema podacima Associated Pressa,
u svijetu je smrtno stradalo ili nestalo gotovo 60.000 ljudi, a
Madina je jedna od njih. Stoga aktivistikinje poručuju: ''Neka
trg s njezinim imenom u Zagrebu bude trajni podsjetnik da
kriminalizirati treba granice, a ne ljude, kako se Madinina
sudbina više nikada nikome ne bi ponovila''.Postavljanje
ploče od termo-folije i kartona s Madininim imenom u bijeloj krep
traci na mjestu Trga Republike Hrvatske, ističu, čin je
beskompromisnog imenovanja: ''Politička, ali i posve ljudska
gesta kojom se ne zaziva još jedna reinterpretacija događaja ili
osobe iz prošlosti, već akt kojim se zahtjeva trenutna
odgovornost za počinjeno, za nepovratno izgubljen život. Nitko i
niti jedna država-nacija, vlast, vojna sila, ekonomija ili
politički režim nemaju pravo određivati čiji život je vrijedan
življenja, a čiji nije''.
I Madinin otac je u više navrata isticao da ne žele pravdu samo
zbog sebe, već i zbog svih ostalih koji se nalaze u sličnoj
situaciji, da se ovakva tragedija nikome više nikada ne bi
dogodila. Međutim, policijske prakse i dalje su iste, ljudi i
dalje prijavljuju nezakonita protjerivanja, a mržnja prema onima
u potrazi za boljim životom sve više jača hranjena lažnim
vijestima, ksenofobijom i nacionalizmom.
U javnom prostoru primat je umjesto solidarnosti preuzela
sigurnost iako sigurnosti nema bez solidarnosti, a progon već
ionako deprivilegiranih ljudi ne samo da govori, već vrišti o
nepravdi cijelog društva.
