Navikao sam već da me Occupyji i Anonymousi obasipaju raznoraznim bombastičnim pričama, ali ih toleriram jer u buci koju proizvode povremeno se nađe nešto i zanimljivo i drugačije, što je onda moguće provjeriti i zato su korisni. Problem nastane kad jedan (relativno) respektabilni dnevni list objavi (kopi-pejsta) takav tekst bez ijedne provjerljive činjenice. Pa tako dotični list, koji neću imenovati, ali oni koji su vidjeli tekst i pali u nesvijest znaju o kojem se radi, objavi bez imalo ograda da će Europska unija zabraniti uzgoj autohtonih sorti u korist velikih zlih kompanija. I da će policija kazneno goniti bakice koje u svome vrtu uzgoje paradajz od sjemenja koje im je dala susjeda, koja, pak, na tržnici više neće smjeti prodavati par kilograma povrća da si popravi kućni budžet. E pa, para mi je izašla na uši. Sir i vrhnje ispočetka, samo još gluplje. Provjeravanje izvora su osnove novinarstva, tome mi novinari služimo – da informaciju koju dobijemo provjerimo i "očistimo" od gluposti, a ne da ih širimo.
Kineski luk koji nema okus
Riječ je o prijedlogu direktive Europske unije kojim se želi uvesti red na tržište sjemenja – ukratko, ako prodajete sjeme ili sadnice, morat ćete imati certifikat da je ono što prodajete doista to što tvrdite da jest, a ne da umjesto recimo našeg domaćeg luka prodajete sjeme onog jeftinog kineskog "koji nema okus", da citiram TBF. Sve će sorte biti certificirane i postojat će red na tržištu. Nitko, ponavljam, a stoji u prijedlogu direktive koju se može naći na internetu i pročitati, nije to tako teško, ali očito iziskuje prevelik napor, neće ni na koji način goniti bilo koga tko iz posadi bilo kakvo sjeme bilo čega za bilo koju svrhu. Dapače, privatne osobe i njihovi vrtovi su izrijekom izuzeti. Riječ je o tržištu sjemenjem - ako netko prodaje sjeme, morat će se znati što prodaje. Što je u tome pogrešno? Zapravo, pametan i dobar prijedlog. Kao što reče jedan moj kolega, inače agronom po obrazovanju, postoje ljudi koji cijeli život uzgajaju jednu sortu mrkve i onda kad je naprave, dođe neki pametnjaković i počne prodavati njezino sjeme kao autohtonu sesvetsku mrkvu.
Borba s idiotlukom
E sad, je li u prijedlogu komisije sakriven i dodatni trošak za proizvođače, hoće li hrvatska država na pametan način pomoći u tome da se sve hrvatske autohtone sorte popišu i hoće li to sve proći u redu, to je već drugo pitanje i dapače, vrlo važna tema za raspravu. Ali problem je što ne možeš raspravljati o važnim stvarima dok se moraš boriti s idiotlukom (da, znam da "idiotluk" nije prava riječ, ali kad svi siluju hrvatski jezik, što ne bih i ja).
Ista je stvar bila i s vodovodima. Koliko se buke diglo oko toga da će se privatizirati voda i da više nećemo smjeti imati ni bunare. Za početak, direktiva se odnosila na to da AKO lokalna vlast odluči privatizirati posao crpljenja i distribucije vode (i opet, ne radi se vodi, već o poslu njezine distribucije, na što postoji koncesija, koja se privatnoj kompaniji može oduzeti, a kako je to uređeno određuju države članice same), mora poštovati određena pravila u svrhu transparentnosti. Stvarno strašno. I opet, umjesto da pričamo o tome kako gospodarimo vodom, mi pričamo o glupostima. Samo u Zagrebu se, primjerice, procjenjuje da vodovodna mreža zapravo gubi fantastičnih 50 posto vode koju crpi. A građani plaćaju suludo skupu vodu. I umjesto da pričamo o tome, da raspravimo bi li možda privatna kompanija bila sposobnija da obnovi mrežu (možda uz pomoć Europskih fondova?) od gradske kompanije, bi li tržišno natjecanje donijelo neku korist... ne, mi slušamo buku i gluposti.
Ima li EU loše strane? Da
Je li Europska komisija u jednom dijelu korumpirana? Radi li prečesto za interese velikih kompanija? Imaju li lobisti prevelik utjecaj? Ima li Europska unija loše strane? Da, da i da. I da. Upravo je zato i treba kontrolirati, kao i svaku vlast. Ali ima i dobre strane, radi i korisne stvari, pa nakon što deset puta povičete "ide vuk", a vuka nema, jedanaesti put kad vuk dođe, nitko više neće slušati. Tome služi dobro novinarstvo, kojega još ima, osobito u listu koji je prenio onu glupost. Ali je prostor koji takvo novinarstvo drži sve manji i manji. arti-201305020645006, koji pokazuju da se može i argumentima, dokazima i pametnom riječju doprijeti do čitatelja i promijeniti ova naša stvarnost (da malo hvalim i svoju kuću, među njima su i dvije novinarke Net.hr-a, kao i moja prva urednica s Hrvatskog radija, vrhunska proesionalka, koja je dobila nagradu za životno djelo).
Vrhunski cinizam i glupost
Unatoč tome, ne mogu biti optimist. Čini mi se da je glupost vječna i neuništiva i bojim se, zavladala je ipak ovom zemljom. Ako mislite da je ograničena samo na internetske "akcije" očito niste slušali sindikalce za Prvi maj. Kao ni vladajuće. Ili oporbu. Pokušaj specijal-201012070191004-Tomislav Karamarko, šefa HDZ-a, da, još jednom - HDZ-a, da ponizi vladu i pokaže kako je socijalno osjetljiv time što je arti-201305020993006 vjerojatno je najveći cinizam i glupost u tjednu u kojem je konkurencija bila neobično oštra.
Utemeljene rasprave, argumenti i pamet nikad nisu baš bili popularni, ali sada mi se sve više čini da nikoga ni ne zanimaju, kao što je pokazao referendum o Srđu. Ništa me nije rastužilo više nego činjenica da građani nisu čak željeli ni uložiti taj minimalni napor da izađu na birališta i izjasne se o nečemu što ih se životno i neposredno tiče. Za ili protiv, svejedno je. Strašno je to upozorenje za lokalne izbore.
