To me inspiriralo da šetnjom kroz bolju prošlost pokušam shvatiti smisao glazbenog fenomena u kojem obožavatelji za godinu-dvije u potpunosti zaborave izvođače koji su im toliko značili, a sami bendovi se nikad ne uspiju oporaviti od činjenice da su se približili tridesetoj.
Ideja boy banda stara je skoro koliko i pop-glazba, a prvi takav projekt svakako su bili The Monkees, sastav stvoren od četvorice neuspješnih glumaca za potrebe istoimene humoristične serije. Njihove hitove pisali su najveći skladatelji šezdesetih, u studiju su ih odsvirali studijski glazbenici, no i sami članovi Monkeesa morali su savladati tih nekoliko akorda kako bi nastupali na koncertima i u očima javnosti i dalje bili najnormalniji bend. Stvari su ubrzo pošle po zlu kada se doznalo da na svojim albumima uopće ne sviraju, a kada su konačno preuzeli kontrolu nad vlastitom glazbom, njihove pjesme više nisu zanimale gotovo nikoga.
U narednom desetljeću uspjeh Jackson 5 natjerao je brze zarade gladne menadžere da na redovnoj bazi izbacuju grupe čiji je najstariji član smio imati maksimalno 15-16 godina. Obiteljski bend Jacksonovih, međutim, predvodio je vjerojatno najveći pop talent našeg doba, jedinstveni Michael Jackson, zbog čega su njihove kasnije kopije doslovno propadale preko noći.
Dolazak osamdesetih i pojava videospotova donio je i novi preduvjet uspješne pop-karijere – svi članovi morali su, osim kakvog-takvog talenta za sviranje i pjevanje, biti i jako zgodni kako bi tinejdžerice kupovale njihove ploče. To što su Duran Duran i njima slični ipak znali napisati pjesmu njihovim je menadžerima u dobroj mjeri oduzimalo kontrolu, no pojavom petorice tinejdžera zvanih New Kids On The Block, prvog zvaničnog boy benda, konačno dolaze na svoje. Po prvi puta u povijesti glazbe imali smo grupu u kojoj nitko ništa nije svirao, jedan ili eventualno dvojica mogli su nešto otpjevati, a zbog svega toga nisu smjeli ni prdnuti bez dopuštenja onih koji su ih stvorili. Ubrzo, na obje strane Atlantika takve su „lutke na koncu“ počele nicati kao gljive poslije kiše pa se teško i sjetiti svih Backstreet Boysa, Boyzonea i Take Thata. Neki od njih poslužili su kao odskočna daska Robbieju Williamsu i Justinu Timberlakeu za samostalne karijere, a uspješan povratak Take Thata na pozornice je ponovno natjerao čitav niz ostarjelih tinejdžerskih idola. Sve to zaokružio je glazbeni mogul Simon Cowell koji svojim reality emisijama nove zvjezdice stvara na tjednoj bazi, no većini njegovih pulena rok trajanja najčešće završava početkom iduće sezone showa koji ih je proslavio.
