U listopadu prošle godine s odlične, pregledne tablice stanja pristupnih pregovora uklonjen je plan zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Donijela ga je Europska komisija, dijelom da se pospe pepelom zbog godine izgubljene slovenskom blokadom, kada je nemoćno pustila da je drmaju rupeli, janše i pl. jelinčići, dijelom da okuraži Zagreb taman na pragu reformskih zahvata u pravosuđu i državnoj upravi. Prema njemu, okvirnom i ničim obavezujućem, osim što je trebao biti nekakav neformalni hodogram, sva su pregovaračka poglavlja trebala biti zatvorena do kraja ove godine. Nekidan je održana zadnja međuvladina konferencija u 2010., na njoj su zatvorena tri poglavlja, a za proljeće je ostavljeno sedam. Koju razliku čini jedna godina! I to se proglasilo uspjehom, sve uz nadu Zagreba da će se Pravosuđe proslijediti prema zatvaranju nakon 11. ožujka, kada bi Europska komisija objavila izvještaj o ovom poglavlju s prijedlogom državama članicama što dalje činiti, zatvoriti poglavlje jer je dostignuta željena razina promjena i prilagodbi okrunjena rezultatima antikorupcijske borbe, ili će se mrcvarenje nastaviti. Dakle, Hrvatska za prošlogodišnjim ciljanim rezultatima kasni sedam poglavlja. O dva se ne pregovara (Institucije, koje je inače privremeno zatvoreno, i Ostala pitanja). Zadnje ostaju Proračunske i financijske odredbe s detaljima unosa Hrvatske u zajednički proračun EU i sredstvima izdvojenim za nju, za što će ipak trebati odluka kada će se ulazak dogoditi. Kako sada stvari stoje, nije isključeno da se primanje ponovno otegne za pola godine, do sredine 2013., te da Hrvatska u zajednicu uleti u samo finale srednjoročnog proračunskog razdoblja. A tada se može pričekati i na start novoga, u 2014... Prema računici povjerenika za proširenje temeljenoj na iskustvima njegovog kruga proširenja (Štefan Fuele je Čeh), procedura ratifikacije troši oko godinu i pol dana. Prema tome, kako sada stvari stoje, Hrvatska bi htjela završiti pregovore na samom kraju mađarskog predsjedanja, u lipnju iduće godine. Mađari su već odbacili želju da za njihovih pola godine bude potpisan pristupni sporazum, to će se učiniti tek najesen za poljskog predsjedanja. Dakle – i to u najboljem slučaju i ne bude li još nekog uboda iz zasjede! – nakon šeste obljetnice od starta pregovora. Hrvatska je srušila rekord dužine pregovaranja... a taj rekord neće dugo potrajati, jer tu je Turska s neizvjesnim krajem procesa, ali i druge zemlje iz čekaonice EU, s izuzetkom Islanda. Nakon završetka pregovora i zadnjih intervencija u prijevode Sporazuma na sva 23 službena jezika EU, koji će pojesti još nekoliko mjeseci, slijede još formalna glasanja u Vijeću i Europskom parlamentu te počinje ratifikacija u 27 članica. Ništa prije 2013. godine, i to sredine. Hrvatska mora biti stopostotno spremna, decidiran je povjerenik. Stopostotna spremnost je rastegljiv pojam – no elasticiteta će biti malo za Hrvatsku, pogotovo u dva bitna poglavlja, Pravosuđu i Tržišnom natjecanju. Na kraju bi se moglo pokazati da je od svega presudnije Ribarstvo nastave li se (dobro)susjedi na Jadranu igrati strpljenjem, pa i poštenjem. Njima, naravno, uvijek ostaje provjereno sredstvo blokiranja procedure, znano kao administrativni ili tehnički problemi, dimna zavjesa za ucjenjivanje. U ovoj je strci zaboravljeno i da Hrvatska mora dati čvrste dokaze da će njezini poljoprivrednici glatko prijeći sa sustava nacionalnih potpora na europske ... a ovaj dio još nije ni ispregovaran, te se ni ne zna kako će proći ideja Zagreba o nekoj vrsti kombinacije europskih i državnih subvencija. U konačnici, kako to obično biva, hrvatski poljoprivrednici neće dobiti ni manje ni više od kolega im u članicama EU. Kao i kod svih dosadašnjih pregovora – s izuzetkom potvrđene greške s Bugarskom i Rumunjskom – kandidatska će zemlja znati dan ulaska u trenutku završetka procesa. Ne smije se zaboraviti niti referendum u Hrvatskoj. Ne prizna li EU – skrušeno! – da je griješila i da nije bila pravična, nema te promotivne kampanje koja će promijeniti stav glasača. U slučaju Hrvatske, dodajmo joj i Island, i za razliku od većine do sada pristupajućih zemalja, promociju same sebe mora učiniti EU čije su se članice u ovom novom valu širenja zaista potrudile na površinu izbaciti i potom zloupotrijebiti sve najgore iz nacionalnih politika.
Kako sada stvari stoje, nije isključeno da se primanje ponovno otegne za pola godine, do sredine 2013., te da Hrvatska u zajednicu uleti u samo finale srednjoročnog proračunskog razdoblja.
