Nedavno smo objavili priču Josipa Miošeka, koji tvrdi da već 13 godina spava na ulicama Zagreba. Obično spava na klupama oko Kaptola, kaže da se svaki dan u javnom toaletu ispod Trga bana Jelačića umije, obavi osobnu higijenu i da pazi da je uvijek čist. Njegova priča mnoge je potresla nakon što je ispovjedio da ima epilepsiju i da mora paziti da ljudi od njega ne zaziru, nego da mu priteknu u pomoć kad dobije epileptični napad.
"Moram držati svoju higijenu, moram biti čist i da ne smrdim. Ak' je ljeto, perem sam veš, lepo ga stavim na sunce, ja se posunčam i veš je već suh!", otkrio nam je nam svoj recept kako ostati gospodin i bez krova nad glavom. Rekao je da spava i u šumi, i u Maksimiru, da je bilo dana kad bi prenoćio u javnim WC-ima. U prenoćištima da se boji krađa i da su mu jednom prilikom ukrali tablete protiv bolova i epilepsije u trenutku kad je otišao na WC.
Bole ga kosti, kaže da klupa "trza" dok spava, a jastuk mu je ruksak u kojem nosi sav svoj život. S beskućnikom Josipom upoznala nas je Vesna Ribarić, umirovljena pravnica i volonterka Facebook inicijative "Od srca do srca", kroz koju već godinama privatnim kanalima okuplja ljude dobre volje, donatore hrane, odjeće i drugih potrepština, pa obilazi zagrebačke kvartove, pronalazi ljude iz sjene i pomaže im.
Bole kosti zbog klupe
Dala nam je dio svog iskustva u susretima s ljudima iz sjene, kako ona zove beskućnike. "Te ljude boli sve, ne samo kosti, jer žive na cesti. Ljudima se gangrene pretvaraju u žive rane. Imali smo slučajeva da ih napadaju crvi. Bilo je toga prošlo ljeto. Sada je situacija nešto drugačija, manje je ljudi po klupama u Zagrebu, borave na drugim mjestima. Ali beskućnika ima sve više i više, sad se čak miješaju sa stranim radnicima. Donedavno su spavali ispod svih savskih nasipa. Sad je hladno pa su se povukli na neka druga mjesta, sada skvotaju", rekla nam je Vesna Ribarić.
U Zagrebu su dva prenoćišta za ljude s ulice, jedno u naselju Kosnica, a drugo u Ilici 29, gdje je 20 kreveta.
Vesna poznaje gotovo sva lica sa zagrebačkih ulica, ima mnogo priča i sudbina. Sve su redom teške i mučne. Istina je i da ima ovisnika, puno alkohola, droge, ima ih i s dosjeima, psihički bolesnih, starih i mladih. U razgovoru s njom doznajemo da često beskućnici gube kontakt sa stvarnošću i da se teško probijaju kroz birokraciju pa i kad imaju neka prava, da za njih ne znaju. Ako i znaju, izgubljeni su u bespućima birokracije, ne znaju gdje i što pitati, kako doći do svojih prava. Vesna smatra da bi jedno od rješenja bilo formiranje mobilnih timova koji bi išli prema beskućnicima, informirali ih, pa čak i povukli za ruku kada je potrebno pa odveli na mjesta gdje im se može pomoći.
'Hrane ima, problem je smještaj'
"Oni su izgubljeni i ne znaju. Evo, jedan muškarac bio je na cesti više od tri godine. Hrvatski je branitelj koji se konačno odlučio spasiti. Poslali smo ga u bolnicu i riješili sva njegova prava, ali ne možemo dobiti rješenje o minimalno zajamčenoj naknadi. Sve je zapelo u administraciji. Čovjek bi nakon hospitalizacije opet mogao završiti na cesti", otkriva Vesna Ribarić i objašnjava zašto slučajevi beskućnika nisu jednostavni za rješavanje.
Priznaje da je ljuta jer je administracija toliko komplicirana i ne ide na ruku ljudima kojima je najteže. I beskućnik Josip i Vesna Ribarić potvrdili su nam da u Zagrebu ima hrane, dovoljno je pučkih kuhinja, pojedinci uzmu i više obroka nego mogu pojesti.
Po njoj je glavni problem u Zagrebu smještaj, iako postoje dva prenoćišta. "Mnogi ne žele u Kosnicu, ima tu i krađa. Ljudi sa sobom vuku svoje stvari, često ih stigmatiziraju i zato se od njih odmiču. A rješenje bi bio neki ormarić s ključem, da mogu odložiti što imaju", rekla nam je Vesna Ribarić.
Josip je ispričao i epizodu kad su ga okrali u prenoćištu, tvrdi da su mu nestali lijekovi protiv bolova i epilepsije u trenutku kad je otišao u WC. Vesna je dodala da bi rješenje bilo mjesto gdje mogu odložiti što imaju, jer su imali iskustva da se nekome pomogne i nađe zimska odjeća, vreća za spavanje, a onda sve to "ispari".
Stranaca sve više na cesti
Često je to Sizifov posao. A kad smo kod posla, Vesna dodaje i da je sretala mlade ljude koji bi ostali bez primanja pa završili na cesti, drugi pak nisu mogli više podmirivati kredite.
Govori i o sve većem broju stranaca među beskućnicima. Josip, beskućnik, kaže da na cesti sreće sve više ljudi iz Slavonije koji dolaze u Zagreb trbuhom za kruhom. "Oni su izbezumljeni, padaju u depresiju. Srela sam čovjeka koji je noć prije ostao bez primanja. Nije mogao platiti svoju sobu i bio je potpuno zbunjen, nije znao što bi sa sobom. Netko ga je barem odveo u prenoćište u Ilici, ali mnogi ne znaju da ona uopće postoje", rekla nam je.
Sve je više onih s psihičkim oboljenjima. Problem je i socijalizacija, jer te ljude treba vratiti u svijet radnih i korisnih ljudi koji imaju gdje spavati i mogu doprinositi društvu.
U Hrvatskoj više od 600 beskućnika
Pitali smo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koliko u Hrvatskoj, zapravo, ima beskućnika. Prema podacima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, u 2022. godini evidentirano je 608 osoba koje su se izjasnile kao beskućnici. Mnogi su razlozi: neki nisu mogli plaćati stan, neki su boravili u ustanovama iz kojih su izašli i našli se na ulici, treći su imali neriješene imovinsko-pravni odnose, ima tu i deložacija.
Iz Ministarstva su naveli da je skrb o beskućnicima u nadležnosti lokalnih i područnih samouprava, da veliki gradovi i sjedišta županija moraju osigurati novac smještaj u prihvatilištima i prenoćištima, potom prehranu u pučkim kuhinjama, te druge oblike materijalne pomoći. Ministarstvo s njima u suradnji svake godine izrađuje Plan zbrinjavanja beskućnika u zimskim uvjetima, prikupljajui podatke koliki su kapaciteti smještaja, pronalaze rješenja za dodatne kapacitete tijekom zime.
A kakva je zima na cesti, ispričao nam je beskućnik Josip koji je rekao da su mu jednom prilikom noge toliko smrznule da je morao prvo hodati naokolo da se noge zagriju, da bi onda mogao obuti cipele.
Prema podacima Ministarstva, Hrvatska sveukupno ima smještaj za prihvat 413 osoba i smatraju da je to dovoljno. Navode da se kapaciteti mogu proširiti.
Ako se pojavi potreba, osiguravaju se dodatni kapaciteti. Naveli su još neka prava koje imaju beskućnici: "Izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi iz 2022. godine omogućeno je da beskućnik ima pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u 50-postotnom iznosu, čak i ako je smješten u prihvatilište ili organizirano stanovanje, što prije nije bilo moguće. Poseban naglasak stavljen je na uslugu organiziranog stanovanja za ovu korisničku skupinu. U sustavu socijalne skrbi beskućnici mogu ostvariti prava na novčane naknade i socijalne usluge, ako ispunjavaju uvjete propisane zakonom. O priznavanju prava odlučuje nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema mjestu prebivališta."
Više od 400 tisuća eura za prenoćišta
Čini se da je problem beskućnika u Zagrebu najveći gdje ima između 250 i 700 beskućnika. No u cijeloj Hrvatskoj ima ih više od 2000, dok u prihvatilištima i prenoćištima ima mjesta samo za njih 420.
"Prema popunjenosti smještajnih kapaciteta i evidenciji korisnika u sustavu socijalne skrbi, broj beskućnika u Zagrebu je oko 400", ističu iz Zagreba koji svake godine za beskućnike izdvoji oko 415.400 eura za rad dvaju prihvatilišta. "U njima se osigurava smještaj za oko 150 beskućnika i to na dvije lokacije: u Velikoj Kosnici i u Sesvetskom Kraljevcu."
Ističu da su korisnicima prenoćišta osigurana prehrana, briga o zdravlju, socijalno uključivanje te organiziranje drugih aktivnosti prema njihovim potrebama. "U prihvatilištima uvijek ima najmanje 30 slobodnih mjesta. Osim toga, od veljače ove godine u Ilici 29 djeluje i prenoćište za 20-ak korisnika. Usluga nudi odvojene muške i ženske spavaonice i sanitarne čvorove, a korisnicima su osigurani i besplatni kuponi za obavljanje osobne higijene u gradskom kupalištu Diana u Ilici 8. Prenoćište u Ilici otvoreno je za prihvat korisnika od 19 h do 07 h uz osiguran suhi obrok i topli napitak", ističu iz grada.
Najčešći razlozi beskućništva su, navode iz Grada Zagreba, narušeno zdravstveno, posebice mentalno, zdravlje, dugotrajna nezaposlenost, raspad obitelji, neriješeno stambeno pitanje."
Tijekom 2016. godine, u okviru projekta '"ReStart - podrška beskućnicima za ulazak na tržište rada' provedeno je sveobuhvatno istraživanje o beskućništvu u Hrvatskoj čiji je cilj bio utvrditi osnovna obilježja beskućnika na području Republike Hrvatske. U istraživanju je sudjelovalo 266 beskućnika od kojih je njih 234 koristilo uslugu smještaja u prenoćištu, prihvatilištu i stambenim zajednicama, a 32 ih je koristilo uslugu dnevnog boravka te su živjeli u prostorima neadekvatnim za stanovanje", ističu iz Grada.
Od tri beskućnika, dvoje njih su roditelji
Isto istraživanje otkrilo je mučnu statistiku - prosječna dob ispitanika bila je 51,4 godine, udio muškaraca je značajno veći (80,8 posto) u odnosu na udio žena (19,2 posto). "Srednje strukovno obrazovanje imalo je 63,6 posto ispitanika, njih 84 posto nije bilo u braku, a je 59,1 posto imalo je djecu. Ovo istraživanje je pokazalo i kako je, prije nego što su postali beskućnici, njih 39,8 posto živjelo u podstanarstvu", navode iz Grada Zagreba.
Osim prenoćišta, Zagreb financira i rad dva poludnevna boravka u organizaciji Udruge Dom Nade - udruga za podršku beskućnicima i ostalim socijalno ugroženim skupinama te Udruge Pet plus. "Unutar ta dva poludnevna boravka omogućava se obavljanje osobne higijene beskućnika, šišanje, pranje rublja, podjela odjeće, kao i osiguravanje jednog suhog obroka. Pored toga, s ciljem njihova socijalnog uključivanja i podrške pri zapošljavanju održavaju se radionice za pisanje životopisa i pripremu inicijalnih razgovora za posao", ističu u svom odgovoru.
Tu su i pučke kuhinje u Branimirovoj 35, Alfirevićevoj 6 i Cerskoj 3 u kojima se pripremaju i obroci, ne samo za beskućnike, nego i za sugrađane u teškoj situaciji.
"Pravo na prehranu u pučkoj kuhinji imaju korisnici zajamčene minimalne naknade, radno sposoban samac i obitelj čiji su računi blokirani, korisnici naknade za nezaposlene branitelje, kao i oni u potrebi koje uputi Odjel za socijalnu skrb Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom", navode iz Grada. No Grad Zagreb financijski pomaže i pripremu i podjelu toplog obroka beskućnicima u pučkoj kuhinji Župe Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu.
Sistematski pregledi
"Uslijed životnih okolnosti, beskućnici nažalost često ostanu bez osobne dokumentacije, a samim time i bez zdravstvene zaštite te im je uslijed načina života kojem su izloženi nerijetko narušeno i zdravstveno stanje. Upravo je provođenje sistematskih pregleda za beskućnike jedna od mjera Zagrebačke strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2025. Tijekom veljače ove godine beskućnici su tako imali mogućnost obaviti sistematski pregled koji uključuje laboratorijsku dijagnostiku, ultrazvuk abdomena, EKG, pregled i pretrage ginekologa te specifični prostatični antigen", navode iz Grada Zagreba.
POGLEDAJTE VIDEO Svjetski je dan beskućnika. Josip: 'Ne znam što je krevet. Sram me reći. A nisam jedini, puno nas je'
