Sunčana srijeda i već u devet ujutro prži dobrih tridesetak stupnjeva, a ja u sebi mislim hoće li proći sve u redu, hoćemo li se uspjeti dobro sporazumjeti, budu li sramežljivi hoću li dobiti dobre odgovore.
Naime, nalazim se s dvojicom korejskih policajca koji u pratnji hrvatskog policajca obilaze grad. Dogovor je da se nađemo ispred Hotela Dubrovnik jer tamo ih je zagrebačka policija smjestila.
I eto, već na prvi moment, dogodila mi se greška. Iz hotela izlaze hrvatski i dvoje stranih policajaca, ja im prilazim i krenem se predstavljati. Svo troje me u čudu gledaju, a ja u sebi mislim "Što nije u redu, dogovor je bio ispred hotela u devet sati."
Greška je bila moja, korejske policajce zamijenio sam s kineskima - jer stvarno sliče. Nekoliko minuta iza njih, stižu Chu i Huh, ili ako želite punim prezimenom i imenom (kod njih se čita obrnuto) - Chu Ho Sung i Huh Jeong Hoon.
Korejska policija
U Hrvatsku ih dovodi projekt pod nazivom "Sigurna turistička destinacija" koji traje već 17 godina. Oni nemaju službeno naoružanje, a ni policijske ovlasti, ali njihova zadaća bit će pomoći upravo svojim sunarodnjacima iz Južne Koreje.
"Projekt se pokazao odličnim zato jer imamo više od 900 stranih policijskih službenika koji su nam tijekom turističkih sezona uvelike pomagali. Isto tako, stvaramo prijateljstva između nas kolega, između dvije policije, odnosno između dvije zemlje", kaže nam Ante Marić, vođa sektora I. zagrebačke policijske postaje.
Nakon kratkog čavrljanja, počeo je naš 'izlet' po Zagrebu u kojem mi Huh objašnjava zašto se prijavio na ovaj projekt.
"Moji su roditelji živjeli u Maleziji 14 godina i jednom su bili opljačkani. Trebali su pomoć korejske ambasade i to je ustvari i razlog zašto sam se prijavio na ovaj projekt. Želio sam pomoći ljudima, korejskim turistima, onima koji žive u Hrvatskoj", objašnjava Huh dok šetamo trgom.
Govore mi da ih je u Hrvatsku stiglo šestero. Nalaze se u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, a svakih tri tjedna će se rotirati. Zadovoljni su što dosad nisu imali nikakvih intervencija, osim pozitivnih iskustava.
"Hrvati su jako pristojni, a osobito kada nas vide u uniformama vrlo su ljubazni, uvijek pozdrave, malo popričamo", tvrdi Huh.
Slična je stvar i s korejskim turistima, poručuje Chu.
"Prije nego što sam došao ovdje, stariji policajci rekli su mi da su bake i djedovi vrlo sretni kada nas vide, svoje 'domaće' policajce. Jednom nas je vidjela jedna žena i pozdravila nas na korejskom. Rekla je da vidi kako radimo ovdje i otišla do trgovine te nam kupila hladna pića."
No, na licu mjesta uvjerio sam se da je i mladima drago vidjeti ih. Taman kad smo vodili razgovor, prolazila je grupa od troje studenata iz Koreje. Odmah su se rukovali na njihov tradicionalan način, a Chu i Huh objasnili su im zašto su ovdje.
Policija s korejskim turistima
"Prije nego što smo došli u Hrvatsku bilo nas je malo strah jer nismo znali ništa o Hrvatskoj. No vidjevši Chua i Huha mislim da ćemo biti vrlo sigurni ovdje", kaže korejski turist.
Sve su zapečatili i jednom fotografijom na kraju, a na pitanje osjećaju li se poput zvijezda kada se ljudi žele slikati s njima, govore da i nije bilo toliko fotografiranja u posljednja dva tjedna. Ipak, samo kroz naš obilazak nekoliko ih je grupa zaustavilo i zamolilo za sliku.
Da su vrlo prihvaćeni od strane Korejaca potvrđuje i priča koju nam je ispričao Antonio Prekpaljaj, djelatnik I. policijske postaje, koji je s njima također proveo nekoliko dana na terenu.
"Jednom prilikom smo na pauzi otišli u jedan kafić i posluživao nas je baš korejski konobar. Zagrlili su se i to zapravo govori o tome koliko je ovo lijepo i korisno iskustvo za sve nas."
Antonio Prekpaljaj, djelatnik I. policijske postaje
Zaputili smo se zatim kroz Trg bana Josipa Jelačića pa do Zagrebačke katedrale. Po putu inspektor Huh uzima snimateljici kameru i želi i on naučiti nešto o snimanju. Chu pak želi nositi torbe od kamere i stativa, a kada ga vidite bit će vam jasno i zašto. Naime, obojica su upisali teretanu u Zagrebu te treninge rade dva puta dnevno.
"Budimo se ujutro u pola 7 idemo do teretane i napravimo kardio. Nakon što odradimo smjenu, slobodno vrijeme iskoristimo za restorane, parkove i slično, a navečer je onda drugi trening predviđen za sve ostalo", kaže Chu.
Dolaskom do katedrale grupa turista odmah znatiželjnim pogledom gleda prema nama, a vrlo brzo stiže i bračni par iz Grčke te otac i sin iz Švicarske. I njima nije bilo jasno što korejski policajci rade ovdje pa su se uputili u razgovor. Prije nego što su se razišli i oni su napravili uspomenu s njima.
Švicarski turisti s policajcima
Nakon toga, krenuli smo prema Zrinjevcu. Policajac Marić govori nam da su ih odveli i u Vatrogasnu postrojbu gdje su isprobali nekoliko njihovih vježbi, a upravo zbog takvih stvari su sretni što su stigli ovdje.
"Ustvari ja imam jedan aparat za gašenje požara kod kuće jer u Južnoj Koreji svaka kuća ga mora imati. Ovo mi je bila idealna prilika da probam upravljati njime jer naučio sam na akademiji kako se koristi, ali to je bilo prije deset godine. Bilo je to jako dobro iskustvo i zahvalan sam im na tome", tvrdi Huh.
Posjet vatrogascima
Dolaskom do paviljona na Zrinjevcu kratko smo odmorili. Što im, pitam ih, kažu žene kada ih ovoliko dugo vremena nema doma. Obojica daju različite odgovore.
"Došao sam ovdje sam. Moja žena je jako zadovoljna što sam odabran za ovaj zadatak i naravno da je htjela ići sa mnom. Htio sam ja doći s cijelom svojom obitelji, sa sinom i kćeri i da sam ih barem mogao dovesti sa sobom, ali ovo je previše bitna misija i nisam mogao. Međutim nadam se da ću nakon ovoga moći se vratiti s cijelom obitelji", poručuje Chu.
"Ja sam zapravo došao sa svojom ženom i odsjeda u istom hotelu gdje i ja, ali o osobnom trošku. Nakon što završim sa smjenom, posjećujemo restorane, prošećemo i pogledamo razne atrakcije, muzeje i umjetničke galerije", dodaje Huh.
A kad su već spomenuli restorane, odmah sam ih upitao idu li i ovdje u korejske, odnosno azijske restorane, ili kušaju nešto domaće.
"Prvi tjedan kad sam došao ovdje probao sam hranu koja nije korejska, baš hrvatsku hranu. Probao sam razna mesa, steakove i pizze. Drugi tjedan probao sam hranu iz dva korejska restorana koji su mi se također svidjeli", objašnjava Chu.
Kaže da ne može reći neku preveliku razliku između to dvoje jer su mu i hrvatska i korejska hrana ukusna. No, budući da je ovdje samo dva mjeseca želi probati što je više moguće toga.
"Probao sam pašticadu i štrukle i jako mi se svidjelo", poručuje Huh.
Huh i Marić
Inspektor Huh oduševljen je i hrvatskim vinima. Međutim nešto mu je ipak bolje od toga, a to su pive. Jedno mu je najdraže.
"Najdraža piva koju sam probao je Tomislav, ali sviđa mi se i Ožujsko."
Policajac Marić kaže da ih je odveo i u Muzej "Budi ponosan – Hrvatska nogometna reprezentacija." Zanimalo me tada koje sve naše nogometaše znaju te prate li uopće nogomet.
"Ima jako puno poznatih hrvatskih nogometaša. Rakitić, Modrić, Mandžukić, Ivan Perišić. Svaki obožavatelj nogometa ne može ne znati za njih", smatra Huh.
U Muzeju 'Budi ponosan-Hrvatska nogometna reprezentacija'
Budući da stranci u Hrvatskoj većinom kao prvu riječ nauče neku psovku, oni su rekli kako u njihovom slučaju to nije tako. Dobar dan, hvala, molim - bile su njihove prve riječi. Kako vole trenirati, kroz šalu ih pitam jesu li za par sklekova, no od te ideje smo brzo morali odustati.
"Mi hrvatski policajci ponosimo se našom odorom i pazimo na nju, no u Južnoj Koreji sve je to stavljeno na jednu ozbiljnu razinu. Izričito cijene uniformu u kojoj se nalaze tako da paze što i gdje i kada rade kad su u njoj", objašnjava policajac Marić.
Da Huh i Chu malo dođu do zraka, porazgovarao sam nakratko i s Marićem. Kaže da bi i hrvatski građani bili presretni da vide svog policajca u nekoj stranoj zemlji.
"Vjerujem da Hrvat vidi hrvatsku uniformu u Koreji bi bilo 'Di si brate' i to je onaj pozitivan učinak koji se na kraju svakog ovog projekta isplati.
Ante Marić, vođa sektora I. zagrebačke policijske postaje
Kako bi im bilo što ugodnije u Zagrebu, potrudio se odvesti ih na što više različitih mjesta. Vozili su se žičarom, popeli na Sljeme, posjetili već spomenutu Vatrogasnu postrojbu i Muzej, ali i dječji vrtić.
"Vidio sam više od pedeset djece i svi su bili toliko uzbuđeni i prijateljski nastrojeni prema nama. Vikali su 'policija', 'Korejac' i bilo je jako slatko. Volim djecu, nasmijali su me, slikali smo se i pričali dvadesetak minuta", govori Huh.
Nakon dva sata šetnje gradom otišli smo do obližnjeg kafića. Kažu da nakon što završe sa službom će ostati još neko vrijeme u Hrvatskoj i obići je, ali ovog puta kao turisti.
Chu, Huh, Marić
Podne je i već moraju ići u daljnju ophodnju gradom, a već idućeg tjedna će biti u Splitu. Nakon što tamo provedu tri tjedna uputit će se u Dubrovnik gdje će i završiti ovu lijepu priču.