Popularna dalmatinska glazba potvrdila je najnovijom rang listom izvođača u Hrvatskoj da i dalje predstavlja najsnažnije izvorište produkcije te vrste s istočne strane Jadrana, ali u njoj i dalje ostaju otvorena neka važna pitanja.
Prema rang listi od pedeset izvođača koju je nedavno objavila Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava, Dalmatincima je pripalo više od 20 mjesta, čime čine najbrojniju skupinu te vrste glazbenika u Hrvatskoj.
Na toj rang Dalmoši drže vodeća mjesta: Oliver Dragojević je na prvom, Gibonni na trećem, nešto niže su Neno Belan, Massimo Savić, Dino Dvornik, zatim Severina, Mišo Kovač, Jelena Rozga, ili bandovi Magazin, The Beat Fleet i Daleka Obala. Na nekim od njihovih mjesta ranije su bili Vice Vukov, Tomislav Ivčić, Tereza Kesovija i drugi.
Premda se s njihovim skladbama identificiraju milijuni slušatelja od Slovenije do Makedonije, i premda se radi o jednoj od najplodnijih hrvatskh industrija, nismo uspjeli doći do podataka o broju izvedbi pojedinih izvođača, njegovim prihodima ili bilo kojim drugim pokazateljima njihove tržišne afirmacije.
Također, ne postoji ni jedan nama dostupan skupni podatak koji bi ilustrirao dalmatinsku glazbenu cjelinu, premda bi to bilo logično. Znatno više podataka o popularnoj dalmatinskoj glazba može se dobiti iz znanstvenih izvora, osobito o njezinu nastanku i povijesnom razvoju.
Od ljubavi do domoljublja
Etnomuzikolog s Instituta za etnologiju i folkloristiku Joško Ćaleta kaže da današnja popularna dalmatinska glazba, koju mnogi iz neznanja nazivaju „klapska pisma“ po svojim glazbenim odrednicama pripada bogatom vokalnom nasljeđu šire europske mediteranske glazbe.
Dalmatinska folklorna urbana pjesma, kako je naziva akademik Jerko Bezić, slojevita je i složena pojava u kojoj je najzastupljeniji i najpopularnijii njezin najnoviji sloj - festivalski šlageri, novokomponirane klapske pjesme i pjesme uz instrumentalnu pratnju, kaže Ćaleta i dodaje kako taj sloj odgovara ukusima današnje šire publike, dok napjevi starijega sloja uglavnom zauzimaju skromnije mjesto u repertoaru novije tradicije.
Iz dalmatinske glazbene tradicije izrastao je osebujni popualrnoglazbeni žanr koji bi se mogao nazvati dalmatinska pop balada, a koji je upravo zahvaljujući glazbenoj i osobito pjevačkoj tradiciji Dalmacije postigao široku popularnost, objašnjava muzikologinja s Riječkog sveučilišta Diana Grgurić. U tom kontekstu svakako valja istaknuti vrijednost klapskog pjevanja prepoznatog na svjetskoj razini koje je 2012. godine uvršteno na UNESCO-v popis nematerijalne baštine.
Seljenjem i drugim modernističkim procesima, kao što su litoralizacija i razvoj turizma, dalmatinska glazbena tradicija postaje popularna i izvan izvornih područja, a uvođenjem glazbala i izvođenjem na neizvornim narječjima ozbiljno su je zahvatile komercijalizacija i estradizacija.
Koliko je to dobro, i bi li se to moglo kako izbjeći otvorena su pitanja koja postavljaju mnogi stručnjaci i zaljubljenici u klapsko pjevanje koje je u svojoj autentičnosti pretpostavljalo spontanost i druženje.
Uzlet popularnosti klapskih pjesama nakon Domovinskog rata ima duboke razloge u duhu vremena stvaranja hrvatske države. U tim je specifičnim okolnostima, klapsko pjevanje kao izuzetna tradicijska vrijednost, postalo simbol zajedništva učinkovit u proizvodnjama nacionalne identifikacije, objašnjava Diana Grgurić. Okupirane porukama nostalgične ljubavi prema zavičaju, domovini i obitelji, estradno orijentirane klapske „pisme“ postale su kodni pojam za domoljublje, ističe ona.
Split, središte popularne dalmatinske glazbe, oduvijek je bio jače povezan sa Zagrebom kao estradnim centrom nego svi ostali gradovi Hrvatske, napominje Diana Grgurić. Tako je i čuveni Opatijski festival, koji je krenuo 1958., dvije godine potom dobio konkurenciju u Splitskom festivalu. Od tada do danas na Splitu je izvedeno, prema nekim izvorima, blizu tisuću kompozicija najznačajnijih domaćih autora,u interpretaciji najjačih imena domaće zabavne glazbe i najboljih domaćih vokalno-instrumentalnih sastava, s internacionalnim programom od 1967. do 1974. godine.
Nasrtljivost i samosvijest
Pjesme poput „Dalmatinac nosi lančić oko vrata“, „Dalmatinac sam“, „..Dalmacija u mom oku“, „Dalmatinka tri ljubavi svoje ima“ i sl., uspješno su povezivale važne tradicijske vrijednosti, modernistička sredstva i prilike, kao i tržišni prostor.
Komercijalni pritisak ponekad je prelazio u nasrtljivost Dalmatinaca s lančićem oko vrata. Zanimljivo je da su na to upozorili upravo u središtu glazbene „nacije“.
Umjetnica Sandra Sterle izvela je perfomans tijekom koga je simulirala povraćanje dok je neprestano ponavljala Mišinu pjesmu Dalmatinac nosi lančić oko vrata. No neki mediji nisu razumjeli njezinu poruku, pa je Sterle morala objašnjavati da nipošto nije htjela aludirati na Mišu Kovača osobno.
Pjesmu ‘Dalmatinac’ uzela sam jer predstavlja arhetip Dalmatinca koga svi imamo u glavi, kazala je Sandra Sterle uz objašnjenje da je željela pokazati vlastiti otpor prema jednosmjernom razmišljanju koje nameće ‘teror većine’, što se, među ostalim, izražava i u glazbi.