Kako sada stvari stoje, ekonomsku školu bi zajedno s ekonomskim fakultetom naprosto trebalo zatvoriti. Jednostavno staviti ključ u bravu. A sve tamošnje, ali i buduće srednjoškolce i studente preseliti, primjerice, na studij farmacije. I da po mogućnosti i magistriraju, jer u tom slučaju odmah dobivaju posao. To bi bio udarac koji brojne muhe ubija – smanjuje stopu nezaposlenosti, prazni hodnike zavoda za zapošljavanje, rasterećuje državne jasle od naknade za nezaposlene....
– Nema ih ni za lijek, magistre farmacije poslodavci stalno traže, a ne možemo naći ni jednoga, kaže nam rukovoditeljica Odjela posredovanja i pripreme za zapošljavanje riječkog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Radolović.
Strojarskim i elektro inženjerima još je bolje, oni već za vrijeme studija nađu posao u kojega uskoče odmah kad diplomiraju, a o arhitektima da i ne govorimo, njihova životna putanja nema staze koji vodi do burze rada, za razliku od ekonomista, koje na burzu rada vode svi putevi, i to prečicom. Takvu su sudbinu srećom izbjegli i montažeri centralnog grijanja, inženjeri građevine i inženjeri prehrambene tehnologije.
– Evo, dovedite medicinske sestre sa stručnim ispitom, i odmah ćemo ih zaposliti. Ali, nećete ih dovesti, jer ih nećete naći. Jednostavno ih nema, za razliku od ekonomskih tehničara, diplomiranih ekonomista i pravnika. Što ćemo s njiima? Gledati se ovdje u Zavodu? Nema smisla. Ali tako je, posla za njih u struci rijetko se nađe, kaže nam Radolović.
Priča se da je u Rijeci zaposlen jedan medicinski tehničar sa stručnim ispitom iz unutrašnjosti Hrvatske, jer takvog kadra na riječkom području naprosto nema. Deficitarni su i liječnici. Kako i ne bi bili, kad ih se na riječki fakultet upiše oko 130, dok je, primjerice, Ekonomski fakultet u Rijeci ove školske godine upisao tisuću studenata. Ako se trendovi nastave, dvije trećine njih će diplomu uramiti i dati majci za uspomenu pa konobariti na Korzu (u boljem slučaju) ili jedanput mjesečno hodočastiti na riječku burzu rada (u gorem slučaju).
I dok je prema služebnim podacima 375 ljudi dnevno prošle godine ostajalo bez posla, zbog čega se stopa nezaposlenosti popela na visokih 16,1 posto; i dok realne procjene govore da će do Uskrsa ove godine Hrvatska bilježiti više od 320.000 nezaposlenih, hrvatsko školstvo i gospodarstvo kao da su na smrt posvađani. Školstvo ne prati potrebe gospodarstva, pa je najlakše sve svaliti na grbaču recesije.
Tako se na »dušu« recesije stavlja svaki nezaposleni u Hrvatskoj, iako se zna da je nezaposlenih bilo oduvijek. Istina, mnoge je na burzu rada odvuklo propadanje tvrtki koje je dio, ali samo dijelom, globalne recesije.
Tako je malo zbog recesije, ali malo više zbog dugogodišnjeg gluhog telefona između školstva i potreba gospodarstva, Hrvatska 2009. godinu okončala sa 291.545 nezaposlenih osoba, što je za 51.090 osoba više nego 2008. godine. Dakle, u godinu dana nezaposlenost je porasla za čak 21,2 posto. Samo od rujna do studenoga 2009. godine u Hrvatskoj je bez posla ostalo 23.700 ljudi, ili 11 tisuća mjesečno. U studenome je stopa nezaposlenosti bila je 16,1 posto i stalno raste. Samo je u tom razdoblju iz gospodarskog sektora poljoprivrede, rudarstva, prerađivačke industrije, opskrbe električnom energijom i plinom otišlo na burzu rada 5.037 radnika, a u dva mjeseca iz trgovine 3.779 ljudi. A stručnjaci prognoziraju da će ove godine Hrvatska po tom pitanju dodirnuti dno, osobito u prvom kvartalu ove godine.
Visokoobrazovani u porastu na birou
Najveća stopa rasta prema razini obrazovanja je među visokoobrazovanim kadrovima, iako dobar dio tog neukusnog kolača jedu i ljudi sa završenom trogodišnjom srednjom školom za obrtnička zanimanja. U godinu dana na burzu se prijavilo 38 posto više radnika sa završenim prvim stupnjem fakulteta, stručnim studijem ili višom školom te 36 posto više nezaposlenih s diplomom nekog fakulteta, akademije ili magisterijem i doktoratom. Uzmu li se u obzir i podaci da najveći dio nezaposlenih čini mlada i srednja populacija te da je po strukturi obrazovanja najveći skok nezaposlenosti upravo među visokoobrazovanima, zaključak je jasan – kriza je najjače pogodila mlade obrazovane ljude. I to posebice ekonomiste, pravnike, informatičare. Na burzi rada na razini Hrvatske trenutno se nalazi čak 1.808 diplomiranih ekonomista, dok ih je lani bilo 1.097. Još jedan argument koji i de u prilog polušaljivoj tezi s početka ovoga teksta. Vrlo je opravdano strahovati od najgoreg scenarija za Hrvatsku – da će mladi obrazovani ljudi radno mjesto potražiti u inozemstvu ili, pak, s velikom dozom frustracije prihvatiti bilo kakav posao u službi gole egzistencije. Za njih se neće nitko pobrinuti, jer će se HZZ, a i Vlada sa svojim poticajima, ove godine pokušati pozabaviti osobama koje imaju već dugačak staž u nezaposlenosti, i to na način da ih se uključi u javne radove. Valjda se pretpotstavlja da je mlada obrazovana generacija spremna brinuti se sama za sebe. Takav stav ima svoje uporište u stavovima nezaposlenih prema burzi rada.
– Nikad, ali baš nikad nisam našao posao putem HZZ-a iako sam im već osam godina u evidenciji, niti se tome nadam. Dolazim tu samo radi evidencije i uvijek si sam nađem posao. Soboslikar sam i u Rijeci nisam mogao naći zaposlenje, pa sam šest mjeseci radio u Njemačkoj, ali sam se vratio jer mi je istekla radna dozvola. Sad opet tražim posao soboslikara i naći ću ga sam, kao i uvijek do sada, kaže nam 26-godišnji Darko Kvesić kojega smo zatekli ispred riječke burze rada.
Sankcije za odbijeni posao
Nepovjerljiva prema HZZ-u je i 20-godišnja Ivana Radak, koja se na riječku burzu rada došla evidentirati nakon što je dobila otkaz.
– Radila sam u kladionici i dobila otkaz kao tehnološki višak. Niklad me s biroa nisu zvali ni za jedan jedini posao, uvijek sam ga nalazila sama, pa će tako biti i sad, prijavila sam se na zavod zbog naknade, a ne zbog nade da će mi oni naći posao, kaže nam ova Riječanka.
Iako ne osporava činjenicu da za veliki broj ljudi trenutno ne postoji radno mjesto u Hrvatskoj, Branka Radolović ističe da ima i primjera i kad nezaposleni odbiju posao kojega im nađe HZZ.
– Zbog alarmantne situacije morat ćemo sankcionirati svakoga tko odbije ponuđeni posao. Naravno da liječniku ili bilo kome s diplomom nećemo ponuditi da kopa kanale, iz evidencije ćemo ga brisati na temelju zakonskih okvira, jer svatko tko odbije posao koji mu po struci ili razini obrazovanja odgovara, poručuje da mu posao ne treba, najavljuje Radolović.
Problem je i u tome što je onima koji uspiju naći posao, sreća uglavnom kratkoga daha. O tome svjedoči podatak da se, primjerice, u Primorsko-goranskoj županiji, od 484 osobe koje su našle radno mjesto tijekom prosinca prošle godine, samo njih 9 posto, odnosno 46, zaposlilo na neodređeno radno vrijeme, dok je njih čak 433, odnosno 69,5 posto, ugovor o radu sklopilo na određeno radno vrijeme. Njima će ugovor o radu vrlo brzo isteći, pa će se ponovo svrstati u vojsku nezaposlenih.
