Za Tenu će prvi dan škole biti tek danas. Upisana je u četvrtak jer sve do srijede, kada su dobili rješenje, roditelji nisu znali što je s papirima. Tenin otac Robert Bradica kaže da se njegova kćer zbog cijele situacije, poput njega, osjećala tužno. U Uredu za školstvo nisu im znali ništa reći dok ne prođu godišnji odmori. "Krivica je vjerovatno od školske doktorice, tam su vjerojatno zapeli papiri", tvrdi Bradica.
Na sličan scenarij Elena je već gotovo i zaboravila. I mama je sretna jer se super snašla, a već ima i prijateljice. No, glavni je teret sada na učiteljicama. Imaju previše djece s poteškoćama u razvoju u jednom razredu, što je problem u globalu.
"Zamislite vi učiteljicu koja mora u 45 minuta održati sat hrvatskoga učenici prvog razreda, dva učenika četvrtog, i jednom učeniku trećega", kazala je Ana Vujnović, Elenina majka.
Andrija Tabak je pri kraju je studija i sve je to prošao. On, kao i struka, misle da je bolje biti dio redovne nastave, nego posebnog odjeljenja. "Ja se nikad nisam želio isticat od njih. Ja sam se uvijek osjećao kao dio razreda, kao dio skupine i uvijek sam želio minimalizirat svoj invaliditet, a maksimalizirat da sam jedan od njih", kazao je Andrija.
Problema je mnogo: od asistenata, premalo sati u školi, nemilosrdne administracije... Udruge savjetuju da roditelji sami godinu dana prije upisa krenu istraživati. "Koja škola ima kakav stručni kadar. Koja škola je voljna, makar bi sve morale biti voljne.
Ali uvijek imate škole gdje se sve skupa lakše odradi, ali imate problem gdje se nisu još susreli s takvom djecom, gdje nastavnici ne žele, ne znaju", tvrdi Maja Tabak, predsjednica Udruge roditelja djece s posebnim potrebama ”PUŽ”.
A bez obzira na to u kakvom odjeljenju sjedili, za početak je bitno da su tamo. A potom ih ravnopravo uključiti u društvo, kako bi i druga djeca mogla učiti o njima, ali i od njih.
