Rodila se sa samo 414 grama i svega 24 centimetra. Uputili smo se u Đakovo i provjerili kako napreduje malena heroina. Baš kao i kada se rodila - roditelji kažu Elena je mrgudica, ali je žilava i pravi borac.
Bila je malo veća od dlana, sada ima dvije i pol godine i 11 kilograma. Roditelji nikad neće zaboraviti dan kad su izišli iz bolnice.
"Bili smo strašno uzbuđeni, jedva smo dočekali da prođe sav taj dio bolnički. Stvarno nismo znali što nas čeka. Puno uzbuđenja, puno nervoze. Bilo nas je strah svega. Od disanja, hranjenja. Hoće li sve biti u redu. Hoće li dobivati na težini". ispričala je Elenina majka Marija Rebić Gradištanac.
Kad se tek rodila, na respiratoru je bila 36 dana, ali bez ijedne operacije. Tada zbog strogih mjera i koronavirusa, tata je Elenu mogao vidjeti tek na sat vremena. Sad su nerazdvojni.
"Najviše provodimo u šetnji. Bili smo sada u toplicama, to je bas odgovaralo za nju. To je bas za malu djecu. Mrgudica je. Žilava je, borbena je. Ne da se", kazao je Elenin otac Marijan.
I pokazuje to svaki dan. Rođena je u 27. tjednu trudnoće, u bolnici je provela više od 100 dana. Fotografije u sobi su podsjetnik kroz što je sve prošla. Cjevčice i dječja boca koja je tada bila veća od nje.
"Žilava i uporna. Ona je jako suradljiva, razvlačimo je svugdje. Puno toga prolazi. Stvarno suradljiva je. Dobar materijal za rad", kaže Elenina majka.
Nosi naočale, ali ima malu dioptriju. Bolnice još uvijek nisu iza nje. Bili smo s njom i mamom nakon vježbi u Osijeku. Na preglede odlaze i u Zagreb.
"Na vježbe idemo kod fizioterapeuta 4 puta tjedno. Od toga idemo 2 puta preko uputnice i dva puta privatno. Idemo još kod radnog terapeuta jednom tjedno i dva puta kod logopeda privatno. Nekad imamo dvoje vježbe za redom. Pa treba uskladiti vježbanje, hranjenje, spavanje. Neki dan bude ona nervozna".
Liječnici koji je prate od prvog dana kažu da su jako zadovoljni s njezinim napretkom i nadaju se da će se i dalje uredno razvijati.
"Pa kod nje se stalno vidi veliki napredak. U smislu i njezine motorike, razumijevanje, govora. Senzorička integracija je vrlo bolja. Sve što radimo vidimo napredak. I svaki trud i rad se isplati", kazala je Marija.
Iako još ne govori, zna kako pozvati roditelje.
"Ponosan sam sto sama može piti. Samostalna je. Ne moramo joj vise držati bočicu. Čekamo prve korake, ali to sve ide sporo kod nje. Tako je mala, slatka. Volimo je", kaže Marijan.
Kako i ne bi kad je već sad pokazala koliko može. Sada su na redu prve riječi i prvi samostalni koraci.
