"Sve je isto k'o i lani" bio bi najkraći opis još jednog u sada već prilično dugom nizu zagrebačkih gostovanja birminghamskih mračnjaka Editorsa.
U nešto više od godinu dana, koliko su izbivali s pozornica našeg glavnog grada, svoju su diskografiju proširili još jednim albumom, uobičajeno solidnim "In Dream", no i ovoga puta su najjaču reakciju izazvale starije uspješnice poput "All Sparks", "Sugar" te finim instrumentalnim dionicama i improvizacijama produžena "Papillon".
Treba, međutim, pohvaliti publiku koja je dupkom napunila Tvornicu kulture, svaku pjesmu ispratila zaglušujućim aplauzom i Tomu Smithu "glumila" prateće vokale na gotovo svim stvarima, a ne, kao što je čest slučaj na koncertima u Zagrebu, samo na dva-tri najveća hita.

Editorsi su u takvoj atmosferi teško mogli povući pogrešan potez iako moram priznati da se sve teže uspijevam othrvati dojmu kako im većina skladbi malo previše nalikuje jedna drugoj, a nemale sličnosti dijele i s ostalim sljedbenicima post-punk mučenika kao što su Interpol ili Radio 4.

Dakako, taj im je povremeni nedostatak originalnosti, pogotovo na ovakvim koncertima, vrlo lako oprostiti, no mislim kako je stvarno došlo vrijeme da netko u Zagreb dovode i američki ogranak ove synth/indie/post-punk scene.
Osjećaj "deja vu" zaokružen je trajanjem od oko sat i pol plus bis, kao i odabirom predgrupe, riječkih Jonathan, čiji sam nastup, istini za volju, propustio u cijelosti.
Nema veze, uvjeren sam da će zagrebačke svirke Editorsa (a i one u ostatku regije) otvarati još puno puta.