Grčićevo Ministarstvo regionalnog razvoja tjednima je ignoriralo naše upite vezano za najavljenu mjeru. Ministarstvo financija se ogradilo od te mjere porukom da s njom nema veze, iako bi zahtijevala proračunska sredstva. Slično je ustvrdilo i Ministarstvo rada (!), čiji nam je ministar Mirando Mrsić poručio da je ona primarno pod Grčićevom ingerencijom. Osim toga, sve što nam je znao reći jest da bi se otpremnine financirale državnom sektoru, odnosno poduzećima kojima je (su)vlasnik država.
Kada smo konačno došli do potpredsjednika Vlade Grčića, on je opovrgnuo Mrsića, na kojeg je najprije pokušao prebaciti odgovornost za ovaj upit. A onda nam je potvrdio da bi se teret za isplatu otpremnina prebacivao na državu i kad su u pitanju privatna poduzeća.
'Rotacija'
"Fond za isplatu otpremnina koji bi se formirao bio bi za državna poduzeća. Ali se model ne bi odnosio samo na državna poduzeća nego generalno. Ideja o preraspodjeli tereta otpremnina u smislu potpore poduzećima u krizi je poznati model. Samo je pitanje ima li država novca da to kompenzira kroz naknadu za nezaposlene", kazao nam je Grčić.
Otpremnine guše i dodatno opterećuju poduzeće, kaže on. One su u odnosu na naknade za nezaposlene vrlo visoke, a po tom bi se modelu otpremnine "približile" naknadama za nezaposlene.
"I to bi bila samo rotacija – ono što se spušta poduzećima, povećavalo bi se za naknade na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje", kazao je Grčić.
Neusporedivi iznosi
Upitali smo ga i kako misle tim modelom dovesti u vezu naknadu i otpremninu. Naime, činjenica je da kad netko dobije otkaz ne može znati koliko će dugo biti na burzi, pa je iznos isplaćene naknade u konačnom zbroju, zapravo, nepoznanica. S druge strane, kada napuštate firmu, vi točno znate koliko godina života i truda ste joj dali i kolika je vaša ugovorena kompenzacija.
"Pa znaš koliko dobivaš za otpremninu i onda, recimo, pola dobiješ po izlasku iz firme, a ovih drugih 50 posto razrežeš za naknadu. To se može ako se hoće, ali, ponavljam, ako ima novca", kazao nam je Grčić.