Dok se zemlja zgraža na ordinacijom u Obrovcu, prije svega time što država tek sada reagira, ali i osebujnim liječnikom koji je u pola godine izgubio 900 od 1300 pacijenata, brojni su stali u obranu nekada omiljenog doktora Gorana Jusupa.
'Zagrizli bi drvo, a on bi čistio rane'
"Bio je hrabar. Tad nismo imali lijekova ni anestezije. Čovjek je s nama na leđima nosio mještane Lovinca preko Velebita, pod punom vatrom i raketiranjem aviona", rekao je Budimir Savarin (48), dragovoljac Domovinskog rata za 24 sata. Upravo mu je dr. Jusup, kako kaže, "krpao" nogu kada je ranjen kao zapovjednik izviđačko-diverzantskog voda tijekom napada na Obrovac.
"Pri medicinskim intervencijama, ranjenici bi zagrizli drvo omotano krpom i popili pola litre rakije, a on bi čistio gelere i obrađivao rane. Moja noga je sad ok. Doduše, nemam potvrdu o ranjavanju, jer vidite, možda je za nepovjerovati, ali 1991. mi to nisu unijeli u bolnički karton.
Vjerojatno smo ga trebali nositi sa sobom po Velebitu", kazao je Savarin. Kako boluje od PTSP-a, nije htio više govoriti i ratu, no rekao je da je Jusup bio na prvoj crti bojišnice u sklopu 112. brigade, a prije toga u Starigradskoj satniji.
U bilo koje doba dana i noći, bio je spreman pomoći
Jednako je bio požrtvovan i u civilu, za ljude Obrovca. Vedrana Karamarko prisjetila se kako je tri dana imala tempetarutu oko 40. Roditelji su ju ispočetka uspijevali spustiti do 38,5, ali treći dan niša nije pomagalo.
"Dr. Goran Jusup bio je naš obiteljski liječnik i nazvali smo ga, jer smo kao i pola grada, imali njegov broj. U bilo koje doba dana i noći on je bio spreman priskočiti u pomoć. Nazvali smo ga izvan njegove smjene, ali nas nije prebacio na dežurnu liječnicu niti na hitnu pomoć nego je u svoje slobodno vrijeme, ostavio komfor svoje kuće i došao u našu da mi da lijek.
Rekao je mami da, ako mi ne spadne temperatura ubrzo, da ga opet zovemo i da će nam organizirati hitni prijevoz do Zadra", prisjeća se Karamarko.
"Zapamtit ću mu to do kraja života iako je bilo prije 15-ak godina. Možda mi je spasio život, a da to i ne znam", kaže te ističe kako ju je mogao komotno proslijediti dežurnoj liječnici ili poslati na hitnu, no on je došao.
Uvijek sređen, naočit i ušminkan
"Bio je uvijek sređen, ušminkan, naočit i kulturan čovjek. Kosu je uvijek držao malo dužom, do uha, ali uvijek je bio uredan. Sjećam ga se kao obiteljskog čovjeka s dvoje djece i suprugom, uslužnog i dobrog liječnika koji ljude nije dijelio po nacionalnosti ili imovinskom statusu.
Karton mog punoljetnog sina još uvijek je kod njega. Nije on loš čovjek, nego bolestan, a mislim da se stanje poprilično pogoršalo odlaskom medicinske sestre koja mu je bila oslonac" kratko je rekla još jedna mještanka.
'Bili smo dobar tim i imali zadovoljne pacijente'
I medicinska sestra koja je s njim radila više od dva desetljeća za RTL ističe kako je je nekada bilo znatno drugačije. Kaže a su nekad bili dobar tim i imali zadovoljne pacijente, ali ona je lani iz osobnih razloga odlučila otići u mirovinu. "Ne znam ni sama koji detalj da vam opišem kad je njemu krenulo loše, on vam to može sam opisati kad je krenulo i ostali koji su primjećivali", kazala je bivša medicinska sestra dr. Jusupa Ruža Bašić.
