Iako je sisačko-moslavačka županija posljednjih nekoliko godina izgubila velik broj stanovnika, posebice Sisak zbog propale industrije, stigli su im novi stanovnici. Ne radi se o azilantima i strancima, već punopravnim stanovnicima Siska.
"Ja sam Safiatou Sagiara, sada živim u Sisku i imam 39 godina", rekala je za RTL Danas Safiatou koja je došla iz Obale Bjelokosti.
"Nakon prvog tjedna sam se učlanio u Sveučilišnu knjižnicu. Tamo sam stalno, imam puno prijatelja tamo", rekao je Yunus Emre Ozudogru iz Turske pokazujući iskaznicu knjižnice.
"Ovo je novi život, novi jezik, sve iz početka. Hvala Bogu, malo po malo, malo po malo i evo Vas!", rekao je Sirijac Yousef Mohammad.
Ćevapi kao omiljena hrana
Svi oni rade, uče hrvatski jezik, druže se i kuhaju jer nije nimalo lako iz jedne kulture doći živjeti u drugu.
Nevladina udruga Centar za kulturu dijaloga ove godine organizirao je "Večere s novim susjedima", okupljanja koja pomažu novim stanovnicima snaći se u Hrvatskoj.
Emre je tako za desert pripremio tursku baklavu. Iako ni hrvatska inačica nije loša, ističe kako "nije to to". "Drukčija je", dodao je. Razjasnio je potom pitanje svih pitanja, zove li se u Turskoj burek sa sirom - sirnica ili burek. "Da, burek sa sirom, mesom, špinatom, krumpirom. Da, sve je moguće", rekao je.
Potom su kazali što najviše vole od hrvatske hrane.
"Kao krumpiri. Njoke. Jako ih volim. Riba, zaboravio sam ime... Ah, pržene lignje!“, rekao je Emre.
"Ćevapi s krumpirima, lukom, salatom", rekao je Yousef.
"Ćevapi, njih jako volim. Ćevapi su jako popularni vidimo", potvrdila je i Safiatou.
"Najviše volimo ćufte, to nam je najdraže. Kod vas su male, a kod nas velike", rekla je djevojčica Zahida.
'Osjećamo se sigurno, imamo prijatelje'
Sedmeročlana obitelj Sirijca Yousefa u Hrvatskoj je već četiri godine. Svih petero djece ide u školu i uči hrvatski, a najmlađa Jasmin prva je Hrvatica u obitelji jer je rođena u Sisku.
"U Hrvatskoj se osjećamo sigurno i naravno toplinu, imamo prijatelje, dok smo zajedno, iako nemamo puno, ono što imamo, podijelimo", kaže najstarija kći Zahida.
"Puno je razlika, znate da tamo nema ništa, nema života, teško je, svaki dan nema vode, struje, kruha, posla", rekao je Yousef.
Emre jezik vježba na tržnici
Dok su tako jedni stigli iz razrušenoga Alepa, Emre je prije dvije godine doselio iz Istanbula. "Nažalost, način na koji se u Turskoj vlada, nije uopće demokratski. Zato puno ljudi odlazi iz zemlje, odlaze u Njemačku, Švicarsku, Nizozemsku, Englesku. Sve su to visokoobrazovani ljudi", rekao je.
Emre radi kao softverski inženjer i želi postati punopravni član društva. Hrvatski jezik ide vježbati na tržnicu. "Ne kupujem, ma ništa, samo dođem razgovarati. Kako si, sve dobro? I tako malo pričamo. Znam hrvatski, ali nije dobro", rekao je.
Nije nepoznanica da stranci uvijek muku muče s našim jezikom, a to jako dobro zna i Safitou koja je u Hrvatskoj malo više od godinu dana. Iako je u početku njezinog života u Sisku bilo malo čudnih pogleda, sada je svi znaju.
"Mislim da u Sisku baš nema crnaca, jer kad izađem van kuće, svi me gledaju. Pa su mi objasnili da je ovo mala sredina, nije kao Zagreb gdje su navikli vidjeti druge rase. Sada je dobro, svi znaju da tu živim. Neki ljudi su sretni kad me vide, neki se žele slikati", rekla je Safitou.
"Meni su Hrvatice jako lijepe, mislim i muškarci isto. Ipak su mi draže žene, lijepe su, visoke. Kad ugledam ženu, kažem, dobro je, može", smije se Safitou.
