Vlada je danas dobila udarac ondje gdje se najmanje nadala. Ne u Zagrebu, ne na prosvjedu, nego u Londonu, u središtu financijskog svijeta. Po prvi put propalo je izdanje državnih obveznica, i to u vrijednosti milijardu eura, potrebnih za refinanciranje dugova i kamata. I to isključivo zbog političke krize o kojoj se već priča i u Londonu i u Frankfurtu, gdje se jučer i danas pokušao zadužiti ministar financija Zdravko Marić. Investitori su naime odbili prihvatiti kamatu koju im je ponudilo Ministarstvo financija, procjenjujući da je ponuđena kamata premala za sve veći politički rizik u Hrvatskoj. Još u ponedjeljak je sve bilo u redu i država se nadala povoljno zadužiti, a onda je jučer naglo pala vrijednost naših obveznica i porasla kamata.
Osim toga, danas je Vladi preprepun glavni zagrebački trg jednoglasno poručio da Hrvatska može i želi bolje. Teško je govoriti o brojkama, ali rijetke su bile prigode kada se toliko ljudi okupilo na jednom mjestu, u jedinstvenom prosvjedu protiv političkog diletantizma koji je zaustavio reformu obrazovanja, jedan od rijetkih reformskih projekata kojemu je samo trebalo dati priliku da nastavi dalje. Ali netko je odlučio da umjesto reforme želi imati prosvjede i evo, imao ih je. Ne samo u Zagrebu, nego i u Splitu, Rijeci, Osijeku i još nekim gradovima...
Kao da sve ovo nije dovoljno, na vrata sve glasnije kuca i ustavna kriza. Samo šest dana prije zadnjeg roka za izbor novih ustavnih sudaca, zastupnici HDZ-a i SDP-a ponovno odugovlače. Na Odboru za Ustav danas je trebalo biti potvrđeno deset kandidata za nove suce, no HDZ i SDP se još nisu usuglasili. Ako dogovor ne postignu do utorka, nastupit će ustavna kriza. Kako doznajemo, SDP-u su problematična tri imena iz HDZ-ove kvote - aktualni ustavni sudac Marko Babić zbog poreznog duga, Snježana Bagić zbog plagijata i Davorin Mlakar zbog povezanosti s austrijskom aferom Hypo. Odgodu sjednice tražili su SDP-ov Peđa Grbin i HDZ-ov Dražen Bošnjaković, a Mostov predsjednik Odbora Podolnjak bio je oštro protiv.
A gost RTL Direkta bio je politički analitičar s Pravnog fakulteta, prof. dr. Ivan Rimac, s kojim smo prokomentirali sva ova politička događanja.
Politički događaji sustižu jedan drugi pa ajmo početi negdje od sredine... Današnji prosvjed ipak je glavna vijest. Mnogi nisu vjerovali da će prosvjed za bolju Hrvatsku uspjeti okupiti ovoliko ljudi... Kada ste vidjeli to mnoštvo, što vam je prvo palo napamet?
Mislim da ni organizatori nisu očekivali ovoliki skup. Vidljivo je to i po govorima koje su imali. Jednostavno , zahtjevi s tog skupa nisu bili dovoljno artikulirani s obzirom na to koliko je ljudi bilo prisutno na skupu i koliko su oni mogli ustvari pokazati koliko imaju pravo nešto zahtijevati.
Kako je nešto što se zove kurikularna reforma, dakle nije lako ni za izgovoriti, a kamoli za razumjeti, toliko mobilizirala javnost?
Mislim da nije samo kurikularna reforma u pitanju. Ovo jest politički skup koji je u prvom redu poslao poruku da određene sfere znanja i stručnosti ne mogu biti kontamininirane politikom i ne mogu se mjeriti samo političkim kriterijima, tj. pripadnosti pojedinim političkim strankama.
Boris Jokić je postao ikona ovog prosvjeda i bunta, a na kraju on sam nije na njega došao. Je li se uplašio svoje slave ili, neki već špekuliraju, prihvatio neki truli kompromis?
Boris Jokić je, u ovoj vrlo stručnoj funkciji, praktički sada postao politička figura oko koje se kristalizira stav građanske javnosti koji nije artikuliran niti s HDZ-om, niti s SDP-om niti s bilo kojom drugom političkom opcijom. U takvoj ulozi je moguće da se on, kao što bi to i mnogi drugi znanstvenici, teško snašao. Isto tako, to rezultira s mnogim političkim pritiscima i s mnogim, vrlo često, ucjenama, za koje ne znate ustvari što iza sebe kriju.
Možemo li to gledati sa svjetlije strane, kao najveći uspjeh ove vlasti, da je u samo šest mjeseci uspjela toliko ljudi okupiti na jednom mjestu? To je zapravo dobro za demokraciju.
Ovo jest dobro za demokraciju. Zadnji put kad smo imali nekakve ozbiljnije demonstracije, to su bile one tzv. Facebook demonstracije koje su također artikulirale stav da ne žele nestručnu politiku, tada u pristupanju EU.
Može li politika uopće biti stručna?
Politika može biti stručna u vođenju procesa u društvu, ali isto tako u delegiranju. Nažalost, Boris Jokić je i na ovoms lučaju pokazao da politika i dalje želi biti nestručna u delegiranju zadataka koje bi trebali obavljati stručnjaci.
Po vama, što je za sada rješenje?
Za sada nemamo rješenje. Ova reforma se sada pretjerano politizirala i bit će teško nastaviti Borisu Jokiću, isto kao što bi bilo teško bilo kome drugom tko bi preuzeo vođenje takve reforme.
Pad Tomislava Karamarka sve je izvjesniji, dosad sa 75 zastupnika izjasnilo da će glasati protiv njega. Dakle, treba još samo jedan glas. Može li se ikako uopće spasiti, bez obzira na ovo priopćenje iz Vlade?
Priopćenje samo smiruje javnost do konačnog glasanja. Mislim da ovo odgađanje šteti u prvom redu HDZ-u, a onda i svima onima koji staju uz HDZ i uz Karamarka. Mnoge su takve afere bile u različitim demokracijama, dosad se nije pokazalo da postoji izlaz iz takve situacije, osim ostavke političara koji je kompromitiran svojim psotupcima.
Bi li premijer Orešković tu nešto trebao presuditi?
Nažalost, on ne moće presuditi jer on nema političku moć. On ovisi o podršci HDZ-a i Mosta i praktički, ukoliko ovo znači raspad njihove koalicije, to znači i pad Oreškovića kao premijera.
Što se događa ako doista do srijede ne dobijemo Ustavni sud? Je li to onda doista možemo nazvati ustavnom krizom? Možemo li imati izbore? Mogu li se uopće provesti izbori u takvoj situaciji?
Ja se nadam da će barem u tom zadatku političari pokazati dovoljno odgovornosti da imenuje Ustavni sud da bi barem mogli verificirati naredne izbore koji će najvjerojatnije uslijediti vrlo brzo.
Može li predsjednica sada doći na svoje i preuzeti kontrolu?
Predsjednica ovdje ima vrlo odgovorne zadaće i nadam se da će je i ona isto tako odgovorno obaviti jer smo u vrlo osjetljivom razdoblju. Mislim da ako dolazi do prijevremenih izbora, ili bilo koje druge situacije, da je to, barem za naš politički sustav do sada, najveća kriza.
