Danas smo razgovarali s izbjeglicama koji su prije četiri dana spašeni iz kamiona sa 67 osoba kod Novske. Među njima je i 18-godišnji Hamid. Na put iz Afganistana je krenuo prije 6 mjeseci.
"Krijumčar nas je stavio u kombi. Prvo sam stajao, ali onda su nas polegli kako bi stalo što više ljudi. Ne sjećam se puno toga, ne znam koliko smo se vozili. Bio sam u nesvijesti. Nisam uzeo ni hranu ni vodu, nisam znao koliko ćemo se dugo voziti", svjedoči Hamid.
I prije kombija, bio je na teškom putu. U Bugarskoj je završio u zatvoru, u Istanbulu mu nisu platili za rad u kafiću, granicu s Bugarskom pokušao je prijeći 15 puta. Nerijetko je na putu, kaže, bio premlaćivan.
"U kombiju sam poželio umrijeti. No kad je policija došla, bilo mi je lakše. Oni su otvorili vrata i udahnuo sam zrak. Nikad nisam bio sretniji što vidim policiju", tvrdi 18-godišnjak.
Zajedno s njim je i 16-godišnji Sohail. U Afganistanu je ostavio obitelj i sam krenuo prema Europi. Put od 6 mjeseci je bio težak, kaže, ali iskustvo u kombiju - daleko najgore.
"Bilo mi je jako loše, nisam imao zraka. Svi smo mislili da ćemo umrijeti. Vikali smo: Zaustavite kombi. Nakon što ga je policija zaustavila, odvezli su nas u bolnicu gdje sam se oporavio", opisuje Sohail.
Obojica su zatražila azil u Hrvatskoj jer, kako kažu, samo žele bolji život.
"U Afganistanu je teško, stalno živiš u strahu. Samo želim ići u školu i živjeti normalno", kaže Sohail.
"Želim imati normalan život, kao što ga imaš ti i drugi. I ja sam čovjek, nisam terorist ni životinja", poručuje Hamid.
Sada čekaju zeleno svjetlo za azil. No, to čekaju na toplom i siti. Privilegija koju su osjetili tek nekoliko puta u posljednjih šest mjeseci.
