Ono što se službeno zna nakon posljednje sjednice Predsjedništva SDP-a jest da je predsjedniku SDP-a Davoru Bernardiću uručeno pismo u kojem se traži njegova ostavka s – čak – 90 potpisa. Također se zna da se razgovaralo o 'metodi', o tome je li projekt pismo štetio stranci ili nije, te da je većina članova Predsjedništva podržala osudu te metode: 12 članova Predsjedništva je glasalo ZA osudu metode i da se o stranačkim problemima mora razgovarati isključivo unutar stranke. Nakon glasanja Peđa Grbin, Siniša Hajdaš Dončić, Vedran Babić, Mihael Zmajlović i Bojan Glavašević izlaze i objavljuju da su "ekskomunicirani".
Ali ovaj trenutak ne može se više smatrati kao još jedno smirivanje nakon bure. Niti je ovo bila još jedna bura kakvih je bilo mnogo od kada je Davor Bernardić postao predsjednik stranke.
Nikada do sada nije toliko mnogo jakih SDP-ovaca iz različitih segmenata i iz različitih grupacija stranke više ili manje jasno izrazilo svoje nezadovoljstvo stanjem u stranci ili, točnije, načinom na koji je vodi Davor Bernardić. Nikada do sada nije toliko mnogo SDP-ovaca javno objavilo da traži ostavku predsjednika stranke, ili da traže – nove unutarstranačke izbore. Pismo osmorice načelnika i gradonačelnika u kojem su protestirali protiv pisma za ostavku, završavalo je traženjem unutarstranačkih izbora.
Među tim gradonačelnicima su mnogi od onih koje se smatralo da podržavaju Davora Bernardića. Novi predsjednik zagrebačkog SDP-a, Gordan Maras, također je zatražio unutarstranačke izbore. Nikada do sada nije toliko mnogo osoba iz kruga onih koji su podržavali Davora Bernardića izjavilo da smatra da on ne vodi stranku kako treba, bilo da su pri tom koristili metafore o 'robi s greškom' (kako je to učinio Zlatko Komadina) ili da su aludirali na njegov slom pod teretom napada ili kritike (kako je to učinila Romana Jerković).
Scenarij 1
Prvi je mogući scenarij pokušaj ponovnog smirivanja, nastojanje da se opet nastavi 'po starom'. Bernardić nastavlja upravljati strankom kao i do sada, uz manju ili veću podršku većine iz Predsjedništva, dobiva novu šansu za popravljanje načina rada, a kritičari iz svih grupacija se povlače na rezervne položaje. Zagovornici tog scenarija podsjećaju da je i ranije bilo velikih drama u SDP-u, ali da se to uspijevalo prevladati. Sada, međutim, to naprosto izgleda neizvedivo.
Prošlo je ljeto krenuo u kritičku ofenzivu protiv Bernardića jedan potpredsjednik stranke, Grbin, kontinuirano je kritizirao utjecajan saborski zastupnik Mirando Mrsić, povremeno zastupnica Milanka Opačić, sada su to jasno i glasno bila četiri člana Predsjedništva, a i mnogi od onih koji su glasali protiv „metode”, slažu se u kritici da ovakav SDP ne može dalje, odnosno, manje ili više zagovaraju promjenu na čelu stranke. Ukratko, ako će se i nastojati iz svih grupacija forsirati smirivanje do daljnjega, to nipošto neće biti konstruktivno smirivanje i jačanje SDP-a, nego daljnje slabljenje, do neke nove točke pucanja. Uz predsjednika Davora Bernadića koji je posve izgubio autoritet.
Scenarij 2
Drugi scenarij je preuzimanje upravljanja strankom grupacije uz čiju pomoć je izabran Davor Bernardić. Naime, u ovom valu kritika, pisanja pisama i javnih nastupa mnogih poznatih SDP-ovaca koji su tražili ostavku Davora Bernardića izostala je otvorena podrška Bernardićevom načinu vođenja stranke. Radi se o grupaciji koja je nastala u trenutku kada je bilo jasno da se Zoran Milanović neće kandidirati za predsjednika stranke, o grupaciji koja je tada ponudila Davora Bernardića za predsjednika.
Činjenica da je on izabran s takvom većinom značila je da većina u SDPu želi drugačiji SDP, a Davor Bernardić je trebao biti novo lice. Danas i mnogi iz te grupacije priznaju da se Bernardić nije najbolje snašao na toj poziciji”. A val onih koji i njih optužuju za održavanje na vlasti Davora Bernadića sve je jači. Oni naprosto sada žele zadržati konce u svojim rukama, ne žele da im Peđa Grbin ili Hajdaš Dončić kroje budućnost SDP-a. Taj scenarij znači da oni nastavljaju voditi SDP, kontrolirati procese, ali bez Davora Bernardića na čelu, vrlo izgledno sa Zlatkom Komadinom na čelu. No, mogu li oni utjerati ostavku Davora Bernardića?
Teoretski mogu, jer oni drže većinu u Predsjedništvu. Bez njih on nema svoju osobnu grupaciju niti mehanizme. Ostaje i pitanje njihovog odnosa prema onima koji su pokrenuli pisanje pisma. Iluzija je da ih mogu posve eliminirati iz stranke ili marginalizirati. 90 potpisa se ne može ignorirati. Ne može se niti ignorirati sve veći broj onih koji žele unutarstranačke izbore.
Scenarij 3
Treći scenarij je jačanje grupacije oko Siniše Hajdaša Dončića i Peđe Grbina, jačanje pokreta otpora koji smatra odgovornim za stanje u stranci i Davora Bernardića ali i Predsjedništva, odnosno, onih članova najužeg vodstva koji ne žele prihvatiti nužnost novih izbora. 90 potpisa na pismu,23 potpisa iz Kluba zastupnika SDP-a, ali i mnogih gradonačelnika i načelnika je najjači istup unutarstranačke oporbe u povijesti SDP-a. Grupacija je evidentno imala problema u koracima, u komunikaciji, krenulo se nuditi rješenja i lidere za "fazu 2", iako još nisu ništa učinili u „fazi 1”.
Neovisno o načinu na koji su, kako kaže Grbin, ekskomunicirani sa sjednice Predsjedništva, očito je da nisu sankcionirani i da im je ostavljen prostor za rast. Evidentno je da grupacija oko Bernardića nije išla ni na kakvo sankcioniranje ili izbacivanje jer je zaključak bio da takvo nešto ne bi bilo izvedivo na Glavnom odboru stranke. Svi se još sjećaju kako je izgledalo izbacivanje Miranda Mrsića, kako je jedva prošlo kroz ušicu igle, a sada se radi o mnogo više jakih stranačkih lidera, primjerice, Siniša Hajdaš Dončić dolazi iz jedne od rijetkih preostalih najjačih SDPovih županijskih organizacija, iz Krapinsko-zagorske županije. Kroz stranku ta grupacija može nametnuti svoj ritam i zahtjeve samo ako osvoji većinu u Predsjedništvu, a to se nije zbilo. Ali može pritiskati i može kreirati akciju kroz različita stranačka tijela pa i Glavni odbor. To više nije SF scenarij neovisno o sastavu Glavnog odbora.
Scenarij 4
Četvrti scenarij: pregovori između grupacije oko Bernardića i grupacije koja je inicirala pisanje pisma. Dogovor da će ostavka uslijediti i da će biti raspisani unutarstranački izbori u razumnom roku. Pa će se onda nuditi lideri i programi za spas stranke, iz različitih grupacija, i članstvo će pokazati u kom smjeru želi okrenuti stranku.
Kako god promatrali odnose u stranci, ovo je točka nakon koje sigurno slijedi nova faza SDP-a. Reklo bi se da traje proces borbe između onih koji žele povesti SDP u tu novi fazu, između onih koji su iznijeli Bernardića kao rješenje za novi, postmilanovićevski SDP, ali se sada suočavaju s neuspjehom, između onih koji su sudjelovali u Milanovićevom SDPu, ali sada doživljavaju satisfakciju jer je mnogo onih koji kažu da iz ove perspektive gledano to više ne izgleda tako loše, te grupacije koja želi biti „treći put”, ali je prisiljena razmatrati suradnju s jednom ili drugom stranom. Ovaj puta ne može se sve podmesti pod tepih, a o brzini raspleta ove krize neposredno ovisi rejting stranke.
