Don Ivan Miklenić u najnovijem komentaru u Glasu Koncila pod nazivom "Što otkriva Karadžićeva putovnica?" iznosi podatak po kojem je Radovan Karadžić osobno ušetao u zgradu u Petrinjskoj ulici u specijal-201012070191004-Zagreb te podigao putovnicu na ime Petar Glumac.
Ako se pretpostavi da je taj podatak vjerodostojan, piše, onda je riječ o golemom problemu.
"Već sama mogućnost, a još više znatna vjerojatnost, da je taj čovjek koji je strahovito okrvavio svoje ruke došao uz prijevaru u posjed izvorne hrvatske putovnice, predstavlja golemu sramotu za sve hrvatske obavještajne službe, policiju, hrvatske državne vlasti i samu Hrvatsku", navodi Miklenić u komentaru ističući kako problem ima više razina.
Problem na više razina
"Prva je razina kriminal koji nikad ne spava i koji je na djelu u gotovo svim segmentima ljudskoga društva. Dobro je što je prepoznata ta razina i što se provodi USKOK-ova istraga koja bi trebala završiti i drastičnim kažnjavanjem sudionika u tom kriminalu s izdavanjem lažnih putovnica", navodi se u komentaru i dodaje kako se pri tome kao problem nameće hoće li se istraga zaustaviti samo na izvršiteljima tih kriminalnih djela, koji su bez sumnje krivi i zaslužuju kaznu, ili će ići dalje do onih koje se sada i ne spominje, a koji su zapravo pravi inspiratori, režiseri i nalogodavci za takvo kriminalno postupanje te je njihova odgovornost i zaslužena kazna neizmjerno veća.
"Druga je razina toga problema politika koja je u najmanju ruku zakazala, ako nije i sama kumovala tom kriminalnom djelovanju. Činjenica da se izdavanje lažnih hrvatskih putovnica događalo za vrijeme HDZ-ove koalicijske vlasti, otvara s jedne strane pitanje: Jesu li one izravno ili neizravno sudjelovale u tom kriminalu? A s druge strane pitanje: Jesu li mogle spriječiti to kriminalno djelovanje? Nesporno je da je baš politika, osobito međunarodna – bez obzira na to što se posve drugačije javno govorilo – štitila Karadžića i da nije dopuštala da bude uhićen jer joj to nije bilo u interesu, kao što joj nikada nije bilo u interesu da budu na Haškom sudu optuženi članovi vrha bivše JNA, pa nije isključeno da je netko iz te moćne međunarodne politike 'pritisnuo' hrvatske vlasti da i one daju svoj obol štićenju osobe optužene za genocid i druge zločine. Takvo ponašanje u suvremenoj svjetskoj politici uopće nije neuobičajeno", piše Miklenić.