Svijet je od početka pandemije već dobro upoznao novi koronavirus SARS-CoV-2, koji kod dijela ljudi uzrokuje bolest COVID-19, ali još uvijek postoji mnoštvo nepoznanica o njemu. Recimo, kako taj virus iz dišnih putova dospijeva do krvi i unutarnjih organa čineći ogromno štetu po čovjekovo zdravlje. Također, još nije posve razjašnjeno zašto isti virus na nekoga djeluje tek blago, a na druge pogubno.
Dio odgovora na te nedoumice oko koronavirusa dao je prof. dr. sc. Zlatko Trobonjača, imunolog sa Zavoda za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
Otkud proljevi, gubitak mirisa ii okusa, zgrućavanje krvi...?
"SARS-CoV-2 ulazi otopljen u sitnim kapljicama aerosola koje udišemo i koje se lijepe na površinu našeg dišnog epitela, počevši od nosne sluznice, pa sve do donjih dijelova dišnog sustava u plućima. Naša sluznica je, doduše, prekrivena slojem sluzi, no virusi klize kroz sluz dok ne dođu u kontakt sa stanicama na kojima nalaze receptore, molekule koje zovemo „enzim za prijetvorbu angiotenzina-2“ ili ACE-2 (Angiotensin Converting Enzyme-2), molekule koja normalno ima funkciju u održavanju tlaka krvi. Ovi ACE-2 receptori nalaze se na stanicama koje nazivamo pneumociti tipa 2, u kojima se virus početno množi, a nakon toga širi na druge stanice koje nose ovaj enzim na svojoj membrani. To su epitelne stanice crijeva (otuda proljevi), stanice u mozgu (gubitak mirisa i okusa, te drugi neurološki poremećaji), endotel i glatko mišićje u stijenkama krvnih žila (poremećaji zgrušavanja krvi i drugi poremećaji organa). Početno množenje virusa u stanicama, izlazak iz tih stanica i infekcija okolnih stanica događa se u fazi koju nazivamo kolonizacija (naseljavanje) patogena", opširno je objasnio dr. Trobonjača ponašanje virusa kada jednom uđe u tijelo.
Virus se, dodaje on, širi na one organe i stanice na kojima nalazi spomenute receptore. A oštećenje, odnosno smrt stanica slijedi kao posljedica izravnog citopatogenog učinka virusa.
Profimedia
Virus prodire i u krv kod bolesnika s težom kliničkom slikom
U različitim organima taj se proces manifestira različitim simptomima.
"Tako se primjerice, gubitak dišnih epitelnih stanica manifestira otežanim prolaskom kisika iz atmosferskog zraka u krv, te posljedično padom količine dostupnog kisika našim tkivima diljem organizma. No, virus napada i druge organe, poput srca, jetre, bubrega, slezene i limfnih čvorova", napominje dr. Trobonjača.
On ističe kako sve praktički sve naše stanice s jezgrom, osim eritrocita, posjeduju mehanizam izvješćivanja imunosnog sustava o eventualnoj virusnoj infekciji. Također kaže da je nemoguće virus odstraniti iz stanice, a da se ona funkcijski očuva. Jedino što imunosni sustav tada može učiniti jest da ubije zaraženu stanicu, a time eliminira i virus.
Na pitanje kako virus uopće dođe do krvi i što se tada događa, dr. Trobonjača napminje da se taj prodor u krv (viremija) ne događa u svih COVID-19 bolesnika.
"Nakon naseljavanja na dišni epitel, virus se u najvećem broju slučajeva širi samo lokalno, bez prodora u krv. Istraživanja su pokazala da je nalaz virusa u krvi daleko češći u klinički teškim slučajevima bolesti, odnosno u onim bolesnicima koji su liječeni u odjelima intenzivne skrbi, nego u onima koji su imali lakšu kliničku sliku. To je očekivano jer viremija podrazumijeva širenje virusa po organizmu i naseljavanje u različite organe i tkiva, što značajno pogoršava stanje", kazao je.
'Više zahvaća mušku nego žensku populaciju'
Ovaj koronavirus specifičan je, kaže dr. Trobonjača, po mnogim obilježjima. Primjerice, uzrokuje zoonotičnu bolest i uspješno se prenosi s čovjeka na čovjeka. U dijelu zaraženih (oko 40 posto) uzrokuje asimptomatsku bolest, a kod dijela drugih (oko 10 posto) izrazito tešku bolest.
"Razlozi za to su za sada nepoznati. Više zahvaća mušku nego žensku populaciju. Djeca prebolijevaju lakši oblik bolesti i puno manje šire virus od odraslih", ističe.
Na pitanje može li čovjek udahnuti manju količinu virusa, a da se ipak ne razboli, dr. Trobonjača u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju kaže da je to pitanje tzv. infektivne doze virusa, odnosno najmanja količinu virusa potrebna da izazove infekciju i bolest.
"Ta količina nije ista za svakog čovjeka, jer ovisi o stanju i zdravlju respiracijske sluznice, primjerice o količini sluzi na njoj. Neki naši znanstvenici upravo naglašavaju ovaj problem u zimskim mjesecima, kada zbog boravka u grijanim prostorima s malom količinom vlage sušimo sluznicu, stanjujemo sloj sluzi na njoj, a time i omogućavamo lakši prodor virusa do samih stanica. Mnogi virusi koje udahnemo u kapljicama ne uspiju doći do stanica nego ostaju u sluzi koju iskašljemo. Što je sluzi manje, vjerojatnost hvatanja virusa na stanice je veća, što znači da bi i manja količina udahnutog virusa mogla izazvati infekciju", ustvrdio je.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
