Iako Državno odvjetništvo nema ni pola uvjerljivosti i samouvjerenosti optuženika Ive Sanadera, odluka je na kraju krajeva na Ivanu Turudiću. Hrvatskoj se smiješi mogućnost da dobije drugog osuđenog ratnog profitera, ali ni ovaj put to neće proći bez velikih prijepora.
Na Županijskom sudu bit će donesena prva nepravomoćna presuda Ivi Sanaderu, i to za primanje provizije od Hypo banke devedesetih godina te za primanje mita od MOL-a za upravljačka prava nad INA-om u vrijeme dok je bio premijer, što je dovelo do gubitka kontrole hrvatske strane nad tim poduzećem.
U cijelom ovom povijesnom procesu, Ivo Sanader je jedna od rijetkih osoba koja se istog sadržaja, logike i rasporeda informacija držala od davanja svog iskaza USKOK-u do kraja suđenja.
Svjedok Granić
Je li razlog tome spretna i skupa obrana koja je imala vremena pripremiti teren još od trenutka Sanaderovog bijega ili je DORH pripremio još jednu u nizu šlampavih optužnica? Ili je ta optužnica ipak čudesno dobro sastavljena i dokazana po svim točkama, što se nije dalo golim okom opaziti u velikoj dvorani Županijskog suda u Zagrebu – i opet je na Turudiću da odluči.
Ono što se dalo vidjeti jest neuvjerljivost Državnog odvjetništva u dokazivanju da je Sanader bio ratni profiter. Prikazan je kao osoba koja je zlorabila ovlasti kod pregovaranja u ime Hrvatske za podizanje kredita od Hypa u svrhu kupovine zgrada diplomatskih predstavništava. Da nešto nije u redu s cijelim konceptom, govori činjenica da se Mate Granić iz neobjašnjenih razloga našao u ovom slučaju u ulozi svjedoka. I to kakvog!
Osim što je, za razliku od Sanadera, bio ovlašten za takve pregovore, što je dizao kredite u toj banci, a kasnije odrađivao i konzultantske usluge za Hypo i primio stotine tisuća eura, mijenjao je iskaz više puta, Granić je uglavnom tvrdio da se ničega ne sjeća.
To što 'fingiranje' i 'fungiranje' zvuče slično...
Nadalje, suđenje se uopće nije bavilo poantom Sanaderove provizije.
Nisu dokazali da je to neuobičajeno u poslovanju, ni da njemačka riječ "fungieren" – što se odnosilo za Eugena Laxu, prema Sanaderovoj obrani stvarnom primatelju provizije – stvarno znači "fingirati", niti su se trudili objasniti povlašteni položaj Hypo banke na hrvatskom tržištu, a kamoli dokazali da je kredit bio nepovoljan! Naprotiv, doveli su više različitih svjedoka, uključujući Granića, kojima je kamata bila OK.
Svjedok Ježić
Ako je Granić kao svjedok bio šupalj poput švicarskog sira, što li je onda bio Robert Ježić? Na suđenju za INA-u i MOL najslabija točka Državnog odvjetništva bio je zasigurno njihov krunski svjedok, koji se dajući iskaz savio kao perec od nervoze i poniznosti pred sudom.
A onda sudu priznao da je novac od Sanaderovog mita i dalje kod njega! Nekoliko mjeseci kasnije rekao je i da će ga vratiti, evo, svaki čas...
Curenje informacija iz DORH-a je tek bila prljava igra. Zamislite da umjesto Sanadera vi sjedite na toj optuženičkoj stolici i da svaka pojedinost spora koja vam može naštetiti "slučajno" završava u medijima u trenutku kad je to protivno Zakonu o kaznenom postupku. Prilično zastrašujuće.
Posljedice
Presuda će pokazati je li naše pravosuđe sposobno raditi kako treba, a ne zbog osvete ili neke želje da dokaže da nakon svih godina mlaćenja prazne slame može prirediti spektakl iživljavanja. Naravno da je Sanader izazvao gađenje šepurenjem po gradu bez obzira na sve optužnice koje ga tlače, uzimanjem povlaštene mirovine i nizom drugih stvari. Ali svejedno tu nešto ne štima.
Dobije li objedinjenu kaznu koja premašuje pet godina zatvora, Sanader automatski odlazi u zatvor. Dojam javnosti bit će kao i u slučaju prvog našeg osuđenog ratnog profitera Vladimira Zagorca. Svi imaju osjećaj da mu je mjesto u zatvoru, ali baš zbog ovoga i na ovaj način?
