U prve dvije utrke pogodio je u sridu, dok je u trećoj pogodio u jedan. Dobio je srebrnu alku, a u povorci će kroz Sinj nositi 311 centimetara crvene čoje na koplju.
Na trkalištu su se borili alaj-čauš Ivica Filipović Grčić, njegov zamjenik Ante Runje, prošlogodišnji slavodobitnik Frano Ivković, Josip Čačija, Jure Domazet Lošo, Denis Gugić, Andrija Hrgović, Nenad Marić, Alen Poljak, Tino Radanović, Mario Šušnjara, Frano Talaja, Petar Tomašević, Marko Vrca, Ante Zorica, Ivo Zorica (osvajač Bare) i debitant Martin Šušnjara.
Sutra se očekuje Alka na kojoj će nastupiti svih 17 alkara koji su se prethodna dva dana natjecali u Bari i Čoji. Za razliku od Bare, koju prate brojni Sinjani, i Čoje, kada im se pridruže mještani susjednih mjesta, za Alku se tradicionalno u Sinj stiže iz svih dijelova Hrvatske, ali i svijeta. Među običnim pukom tamo stižu i brojni političari, ali i poznate osobe. Uživa se u bogatim delicijama sinjskog i cetinskog kraja.
Izvan Sinja, Alka se trčala četiri puta i to u Splitu 1832., u Beogradu 1922., u Zagrebu 1946. i u Vukovaru 2017. godine. Najdugovječniji alkarski vojvoda je bio Vicko Grabovac s 28 zapovijedanja alkarskom feštom, potom Bruno Vuletić koji je bio vojvoda 21 put i Ivan Vuletić 17 puta.
Najstariji pisani spomen o Sinjskoj alci potječe iz 1784. godine. Na Alci može najmanje sudjelovati 11 i najviše 17 alkara, a slavodobitnik je onaj koji u tri utrke skupi najviše punata. Svaki pogodak u sridu slavi se oglašavanjem limene glazbe i pucnjima iz mačkula, odnosno starinskoga topa.
U obilježavanju jubilarne 300. Sinjske alke, 2015. godine, taj je grad dobio Muzej alke, u kojem su, među ostalim, izložene alkarske povorke u prirodnoj veličini, kao i rekonstrukcija Bitke pod Sinjem iz 1715. godine.
