Hrana, knjige, odjeća - za sve više djece to je luksuz iako je riječ o osnovnim potrebama. Iako je dječje siromaštvo pogubno za cijelo društvo, država i društvo tog problema i dalje nisu posve svjesni ili ga ignoriraju, a najčešće ga se doživljava kao 'palijativnu' aktivnost.
Sustav socijale u Hrvatskoj, kao što smo već upozoravali, kao da
počiva na dobroti ljudi, a osnovna ljudska prava ne smiju se
temeljiti samo na njoj. Ipak, gdje bismo tek bili da nema
dobrote? Da nema programa kao što je primjerice Moje
mjesto pod suncem?
Taj program, a riječ je o nizu besplatnih aktivnosti: od pomoći u
učenju do kino projekcija, izleta, predstava, ali i rada s
roditeljima, osmislila je grupa ljudi različitih profesija i
interesa koja se okupila u Rijeci tragajući za odgovorom:
Kako dokinuti nepravdu kojoj su izložena djeca iz
siromašnih obitelji?
Da bi upozorili na probleme s kojima se djeca susreću,
i ove godine postavljaju izložbu koja će se moći
pogledati od 11. do 21. listopada na
riječkom Korzu.
Moje mjesto pod suncem
Da je za uspjeh u obrazovanju važnije roditi se u bogatoj
obitelji nego s velikim talentima, pokazalo je već nekoliko
znanstvenih istraživanja, a jedno od njih je i studija koju je
objavio National
Bureau of Economic Research prema kojoj su genske
predispozicije za talente podjednako raspoređene među djecom i
bogatih i siromašnih obitelji, ali isto ne vrijedi i za njihov
akademski uspjeh. Autori studije Nicholas W.
Papageorge i Kevin Thom pokazali su da
su visoka obrazovna postignuća u snažnoj korelaciji s visinom
plaća, zdravljem i životnim zadovoljstvom, osobito u razvijenim
zemljama.
I u Hrvatskoj postoje istraživanja koja upućuju na porazne
posljedice socijalnog raslojavanja na čitavo društvo, poput onih
Siniše
Zrinšćaka, Ivice Rubila, Paula
Stubbsa i drugih. Međutim, u politikama je teško
vidjeti napor da se to socijalno raslojavanje riješi.
''Dio problema je u tome što smo mi još samo do prije dva-tri desetljeća živjeli u socijalno puno pravednijem društvu i ovo raslojavanje koje se događa, prolazi ispod radara svih. Primjerice, dok je prije dva do tri desetljeća siromašno dijete iz zabitog hrvatskog sela moglo doći u Zagreb, obrazovati se i ostvariti uspješnu karijeru, danas siromašno dijete iz zabitog sela gotovo pa sigurno ostaje siromašan odrastao građanin iz zabitog sela. S obzirom na to da je školski sustav preopterećen, puno više djece traži instrukcije koje se plaćaju; apsolutno su sve slobodne aktivnosti privatizirane, što znači da se naplaćuju, čime dolazimo do situacije u kojoj uspjeti u školi i razviti vještine i dodatna znanja mogu samo ona djeca čiji roditelji imaju novca. A to socijalno raslojavanje počinje još u vrtićima'', samo je dio priče o hrvatskom društvu koje su duboko svjesni ljudi koji rade u "Mojem mjestu pod suncu", a koji su u suradnji s kolegama i prijateljima bili aktivno uključeni u Inicijativu ukidanja PDV-a na doniranje hrane.
- Još jedan projekt koji je zapeo: Što je 'banka hrane' i zašto je Hrvatskoj prijeko potrebna?
- Kada će Hrvatska dobiti banku hrane? Bacamo 400.000 tona, a siromašnih je sve više
- U RH lani donirano hrane u vrijednosti tek oko 10 milijuna kuna: Kad će banka hrane?
Inicijativa je pokrenuta zbog golemog broja ljudi koji dolaze u
socijalne samoposluge, a razmišljajući kako im pomoći, shvatili
su da je najbolji način da pomognu njihovoj djeci, da ih
'iščupaju' iz tog kruga siromaštva u kojemu se nalaze, da i oni
ne bi morali jednog dana odlaziti u socijalne samoposluge.
Besplatne instrukcije i različite radionice - informatika,
kreativna, šivanje, gluma, kulinarska, plesna i Put oko svijeta,
odlazak na razne kulturne sadržaje: u kino, kazalište i muzeje te
na izlete, praćenje njihova uspjeha u školi – sve s ciljem da ih
se osnaži, da im se podigne samopouzdanje i razvije pozitivna
slika o sebi, uključujući i rad s njihovim roditeljima kako bi se
ojačali njihovi postojeći kapaciteti i
razvile nove vještine u zalog nade u budućnost njihove
djece – sve je to sastavni dio programa "Moje mjesto pod suncem",
koji već pet godina grade i razvijaju solidarnost prije potrebnu
hrvatskom društvu.
Kako bi upozorili da siromašna djecapropadaju kroz sustav, "Moje mjesto pod suncem"
prije godinu dana u Rijeci je organiziralo izložbu kojom je
pokazano da svakodnevne blagodati o kojima djeca i ne
razmišljaju – svježa hrana, svakodnevna prehrana, lutke,
knjige, kompjutori, slobodne aktivnosti, nova odjeća – ne samo da
nisu dostupna svoj djeci, već je sve više djece kojima su oni
luksuz.
I ove godine na riječkom Korzu postavljaju izložbu koju će se moći pogledati od 11. do 21. listopada, a sastoji se dva plakata na prvom i dva na zadnjem postamentu - prvi je zahvala onima koji podržavaju program i poziv ostalima da se priključe, a drugi nešto nad čime bismo se svi trebali zamisliti.
Ostalih osam postamenata za 16 plakata bit će bijeli i prazni – znakovita je to poruka, a pitanje s plakata je i pitanje kojim otvaramo razgovor s voditeljicom programa "Moje mjesto pod suncem" Sandrom Grozdanov i socijalnom pedagoginjom programa Anom Karakaš.
Što se promijenilo od lanjske izložbe – 'Treba li nam doista još jedna izložba u borbi za djetinjstva jednakih mogućnosti?'
Da, treba nam, iako to nije izložba koja će ''mamiti suze'' gledatelja pričama o siromaštvu i nejednakim mogućnostima djece i izazivati suosjećanje, već će odgovornost za takvu situaciju uperiti u društvo – jednostavnom i izravnom rečenicom o potrebi jedne takve izložbe o djetinjstvima jednakih mogućnosti. Na ideji za izložbu, kao i na realizaciji, od srca zahvaljujemo našima Marku Luki Zubčiću, Leu Kirinčiću i Mirni Gurdon.
Ljudi općenito ne znaju koliko su privilegirani i oni i njihova djeca što primjerice mogu dijete poslati na izlet ili na neku slobodnu aktivnost. Ne razumiju koliko je djece koja to ne mogu, što uvelike utječe na njihovu percepciju sebe, okoline i svojih potencijala. U programu "Moje mjesto pod suncem" baš to radimo – da djeci koja to ne mogu, koja dolaze ispod ruba siromaštva, omogućimo da se razvijaju na temelju svojih talenata, a ne socijalnog konteksta u kojemu žive.
Od prošle godine se mnogo toga za nas promijenilo – pridružilo nam se još poslovnih subjekata koji izdvajaju novac iz svojih usluga da pomognu programu i to ističu u svojoj ponudi kupcima – od projektnih biroa, psiholoških praksi, frizerskih salona, restorana… pa sve do tatoo shopova. Ovu izložbu koristimo ne samo da uperimo prst u socijalne nejednakosti već i da pozovemo još poslovnih subjekata da nam se pridruže o borbi za djetinjstva jednakih mogućnosti što mogu učiniti na mail mojemjestopodsuncem@cekade.hr.
Moje mjesto pod suncem
Jesmo li mi uopće svjesni toga problema?
U stvari nismo. Socijalna nepropusnost je u Hrvatskoj vrlo novi fenomen. Nismo ni mi bili svjesni težine tog problema kad smo započinjali "Moje mjesto pod suncem", no ubrzo smo shvatili što za društvo znači činjenica da među nama postoje djeca kojima je uskraćena budućnost zbog činjenice da su im roditelji siromašni. Evo primjera: u našem programu imamo dječaka koji živi debelo ispod ruba siromaštva, a darovit je, ima razne interese …
Što mi činimo sa svojim sinovima i kćerima kada su takvi, daroviti? Upišemo ih na radionice, ljetne škole … koje će dalje potaknuti i razviti njegove interese. Što dijete time dobiva? Kroz takve aktivnosti dijete doživljava osjećaj uspjeha što je nužan preduvjet za razvoj pozitivne slike o sebi. Usmjerenje u životu, veće samopouzdanje, otvaranje novih svjetova, socijalizaciju i u konačnici uspjeh u životu zbog svih tih i mnogih drugih faktora. Što dijete koje je darovito, a nema mogućnost pokazati tu darovitost, može učiniti? Ništa. Postati rezignirano, imati ružnu sliku o sebi, nisko samopouzdanje, a u konačnici i razviti obrambeni sustav koji mu govori da je društvo nepravedno prema njemu.
Moje mjesto pod suncem
Koji su najveći izazovi roditeljstva u kriznim situacijama uzrokovanima neimaštinom?
Siromaštvo predstavlja velik rizik za socijalnu isključenost obitelji u zajednici i pojavu niza psihosocijalnih rizika za djecu, roditelje i ostale članove obitelji. Siromaštvo u djetinjstvu se povezuje s povećanim rizikom za razvoj problema u ponašanju u kasnijoj dobi. Zbog toga, u sklopu programa djelujemo preventivno – cilj nam je osnažiti djecu i prenijeti im ''konstruktivne alate'' koje će kasnije moći koristiti u suočavanju i nošenju sa svakodnevnim izazovima.
Osim što siromaštvo utječe na djecu, povećani stres uzrokovan siromaštvom obitelji (tzv. ekonomski stres) može negativno utjecati na roditeljsko mentalno zdravlje, roditeljsko ponašanje (nasilni odgojni postupci i zanemarivanje, stroga disciplina, zanemarivanje), a to može imati negativan učinak na djecu. Također, djeca u siromašnim obiteljima imaju više teškoća sa završavanjem obrazovanja, stjecanjem višeg stupnja obrazovanja i kvalifikacije za bolje plaćene poslove u budućnosti. Iz svega navedenog, jasno je da je siromaštvo višedimenzionalan fenomen te je povezano s različitim aspektima kvalitete života pojedinaca.
Primjećujete li ikakav pomak – što radimo kao društvo i država po tom pitanju ili je i dalje sve na pojedincima – kojih može biti više, ali izostaje sustavno i dugoročno održivo rješenje?
Iako na razini države postoji Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. –2020.), odnosno postoji dokument koji bi trebao omogućiti sustavan pristup u rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti, uz osiguravanje minimalnog standarda najugroženijem dijelu društva te sprječavanje novih pojava siromaštva i socijalne isključenosti te unatoč rezultatima Izvješća iz 2016. prema kojem je od ukupno 96 mjera u potpunosti realizirano njih 70, djelomično šest, nije realizirano 17, a tri su provedene u prethodnom razdoblju, gledajući svakodnevnicu naših korisnika, nameće se zaključak da izostaje sustavno i dugoročno održivo rješenje.
Neosviještenost o višedimenzionalnosti fenomena siromaštva i njegova socijalnog, zdravstvenog i psihološkog aspekta dovodi do pružanja samo materijalne pomoći, dok izostaju mjere usmjerene k pružanju pomoći i podrške, osnaživanju obitelji i djece za izlazak iz kruga siromaštva. Za rješavanje ovoga problema potrebna je puno veća sinergija civilnog i akademskog sektora, kao i onih koji donose odluke. Prečesto se rad civilnih udruga svodi na ''krpanje rupa'' sustava, a također prečesto ih se ne percipira kao donositelje ozbiljnih promjena.
Vaš program socijalne inkluzije za djecu iz društveno marginaliziranih riječkih obitelji podržava sve više poduzetnika tako što određeni novac iz svoje ponude izdvajaju za "Moje mjesto pod suncem". A sada je i jedan od vaših kolega Entoni Šeperić odlučio organizirati zanimljivu crowfunding kampanju – o čemu je riječ, kako je došlo do te ideje i kako napreduje?
Da, kako razvijamo modele suradnje s poslovnim subjektima, kao i modele s građanima, prije desetak dana nam se javio Entoni Šeperić jer je započeo crowdfunding kampanju kako bi sakupio novac za biciklističku utrku na kojoj će sudjelovati u Maroku preko planine Atlas. No, on je tu kampanju namijenio "Mojem mjestu pod suncem" gdje skupljajući novac za utrku, skuplja i novac za naš program. Drugim riječima, utrkivat će se kao naš ambasador.
Ne moramo ni govoriti koliko nas je iznenadila takva inicijativa i koliko smo mu zahvalni. Stoga se nadamo da će ispuniti svoj cilj, skupiti novac i utrkivati se za djetinjstva jednakih mogućnosti. Pozivamo zato sve koji mogu da financijski podrže kampanju jer tako pomažu i našim klincima u otvaranju novih svjetova njihova samopouzdanja i njihovih talenata.