Potraga donosi priču o licima s tjeralica. Mislio je da su prijatelji i htio im je pomoći. Dva desetljeća kasnije Dragan i dalje vraća kredite koje je za njih podizao ili im bio jamac. Igor i Sanja Vučković u Istri su na sličan način prevarili mnoge, pa pobjegli iz zemlje. Osuđeni su na 4 i pol godine zatvora, no do dan danas nedostupni su pravosuđu. I nitko nije imao pojma gdje su, sve donedavno, kad se na društvenim mrežama pojavio trag koji bi mogao riješiti slučaj. Kako policija traži lica s tjeralica, koliko im pomažu moderne tehnologije, društvene mreže, postoji li savršen zločin i može li se nestati s lica zemlje?
Prijatelja kojima je pomagao, Dragan više nema. Doslovno su
nestali, ali ostavili su iza sebe neriješene rate kredita. Dragan
ih otplaćuje posljednjih 20 godina.
"Pomirio sam se, da se nisam pomirio možda bih se odavno objesio,
ali život ide dalje", rekao je Dragan
Ćosić. Posljednjih godina radi u komunalcu u
Fažani. Zadovoljan je, no za koju plaću radi osjetio je tek, kada
su mu zamrznute rate kredita, u vrijeme korone.
"Gledam 6300. Kažem gospođo ovo je neka greška, to nisam u životu
dobio, to si dobio korona je. Pa što da radim s tim? Ajde Ćosiću
gužva je. To mi je rekla", rekao je.
A bilo je i mjeseci kada mu nije ostajalo ništa. Danas mu skidaju
trećinu plaće. Za devet godina kaže mogao bi biti gotov. "Oko
pola milijuna kredita. Još 127.000 kuna i onda sam gotov".
Vučkovići prevarili mnoge
Vraća se u prošlost i prisjeća kako je sa Sanjom Vučković nekad radio u pekari u Vodnjanu. Tamo su se upoznali. Godinu dana kasnije upoznao je i njenog partnera Igora Vučkovića. Bili su, objašnjava nam, jako dobri prijatelji.
"Prvo su htjeli otvoriti pekaru, onda je ona digla kredit za
mašine, pa je otvarala dućan, pa za prostor pa je digla 75 000
kuna, onda kombi. Ona je mene pitala, bi li mogao, ili da nađem
nekoga ko hoće biti jamac, nećeš naći ni jednu takvu budalu, ja
ću ti pomoći da to otvoriš i tjeraj dalje", rekao je
Dragan.
Dragan je tako godinama za njih dizao kredite ili im bio jamac.
"Ja sam pitao kad ću ja dobiti neku opomenu, a ona je rekla nikad
vidiš da ja sve plaćam", dodao je. Sve dok mu jednoga dana sve
nije došlo na naplatu.
"Do policije je došlo kad sam išao to prijaviti, ja sam išao radi
nekog krivotvorenog potpisa i onda je ustanovljeno da je njjih
još prevareno".
Vučkovići su na isti ili sličan način prevarili još 13-ero ljudi. Sutkinja Vera Glasnović Gjoni prisjeća se slučaja.
"To je pomalo nevjerojatan kazneni predmet. Okrivljenici su bili optuženi da su počinili niz kaznenih dijela u razdoblju od 1998. do 2003. Na pozive Suda nisu se odazvali, izdani su nalozi za dovođenje putem policije koji nisu bili realizirani, Zatim je donijeto rješenje o pritvoru i raspisana je tjeralica", rekla je Vera Glasnović Gjoni, sutkinja Županijskog suda u Puli .
Oni - nestali
Očigledno je bilo da su Vučkovići napustili zemlju, zastara je za neka djela već nastupila, kako cijeli slučaj ne bi pao u vodu, za prijevaru od 1 720 000 kuna, sutkinja Gjoni, tada na Općinskom sudu u Puli, odlučuje im suditi u odsutnosti.
"Što se tiče samih oštećenika situacija je bila na granici životne tragedije, mnogi još danas isplaćuju kredite, a sve zbog zločinačke volje okrivljenih i velike naivnosti oštećenika što čudi jer se sve to događalo u relativno maloj sredini dulji vremenski period", dodala je Vera.
Sutkinja im je, po tadašnjem kaznenom zakonu odredila najvišu kaznu zatvora za to djelo. Dobili su svaki po pet godina. Bili su dužni i vratiti novac. Kasnije im je pravomoćno kazna smanjena na 4 godine i 6 mjeseci zatvora. Nisu je odslužili jer ih nema. Dragan o njima ništa nije čuo posljednjih osam godina, a onda je nedavno na internetu vidio da se njihova kći, uvjeren je da je to baš ona, zaručila za američkog nogometaša na stadionu u Saint Paulu u Minnesoti. Pronašao je potom i druge slike.
Uvjeren je da su svi zajedno u Americi, pita se zašto ih ne traže. Sa Županijskog suda u Puli potvrđuju da je za njima raspisana tjeralica i izdan Europski uhidbeni nalog. Iz MUP-a kažu da iz operativnih razloga ne mogu otkriti detalje, štite se GDPR-om, tvrde da sve tjeralice s razlogom nisu javne. No, kako se traga za počiniteljima kaznenih djela otkriva nam bivši pomoćnik ravnatelja policije, Željko Cvrtila.
"Kad dođu u smjenu, šef smjene pročita da su raspisane tjeralice, oni to zapišu i oni u svom operativnom radu na terenu traže takve osobe. To je opća potraga. Ciljane potrage u Hrvatskoj baš i nema, tek nešto u PU zg. tada se ide na sve moguće lokacije gdje bi te osobe mogle biti, obavljaju se informativni razgovori s različitim osobama. Ide se na tehničke mjere lociranja osoba i mobitela i korak po korak dalje", rekao je Cvrtila.
Način na koji bi krenuo u potragu, objašnjava nam i privatni detektiv Njegoslav Blažek.
"X bi bilo sve ono što osoba za kojom tragamo zna, sve vještine, sve sklonosti i sve mane kad to dobro proučimo a to ćemo proučiti preko y to su sve osobe koje se nalaze u socijalnom kontaktu s xom. Tu do izražaja dolaze mrežni igrači, što osoba ima više mrežnih igrača to će se lakše sakriti", rekao je Njegoslav Blažek, privatni detektiv.
Traže potom tko bi mu mogao pomoći ili pak slabosti nestalog.
"To može biti sklonost prema umjetnosti, to može npr. biti ključno da nekoga pronađemo. Omiljeni kafe, navike", rekao je. Ode li osoba iz zemlje situacija se naravno komplicira.
"Ako netko primjeni strategiju toalet papira - a to nitko ne čuva nego baca, ako je netko toliko pametan da će svaki trag uništiti, gdje sve što koristi za komunikaciju, za plaćanje za putovanje poništi takvu ćete osobu teško naći, a to je danas moguće. To za prvu ruku može biti okej", rekao je Njegoslav.
Moguće je varati, ali...
Moguće je i promijeniti izgled, nabaviti lažne dokumente. No,
uvijek nešto ostaje, poput otiska prsta i DNK. Danas im u poslu
pomažu i baze podataka, moderna tehnologija. No, kada netko
pobjegne treba točno znati što se traži.
"Nikada u povijesti policija nije imala više alata nego danas,
ali svi moramo razumjeti da imaju ograničene resurse, ograničen
broj kompjuterskih terminala, a beskonačno velik svijet u kojemu
nekoga tražimo. ako tražimo jednu osobu ne možemo svim policijama
svijeta poslati upit gdje je Marko. to ne funkcionira, kad bi
tako bilo sve policije svijeta ne bi ništa drugo radile nego
odgovarale na upite drugih policija", dodao je Marko
Rakar, IT stručnjak i konzultant.
Sve u društvenim mrežama
Pa počinje od društvenih mreža na kojima je i naš sugovornik pronašao prijatelje kojima danas otplaćuje kredit.
"Da društvenih mreža nema - šanse da saznamo da neki ljudi koje tražimo iz ovog ili onog razloga žive usred Amerike, nikad ne bi saznali. Društvene mreže su očigledno pomogle, ali iluzorno je vjerovati da će naša policija i državno odvjetništvo surfati Instagramom ili Twitterom u potrazi za nekom osobom. To se neće dogoditi. Sve se svodi na interes onih koji su oštećeni i energiju koju su oni voljni potrošiti da identificiraju ljude", rekao je Rakar.
Sve veće društvene mreže surađuju s policijama u svijetu. Rakar objašnjava da policije imaju tek malo više uvida nego uobičajeni korisnik. Da nešto nađu na raspolaganju im je internet kao i svima drugima. Svijet je danas premrežen kamerama, ali ni to nije tako jednostavno.
"Kamera ima puno previše da se može efikasno tražiti osoba. Da bianco postavimo upit gdje je Marko, to se sada ne može dogoditi što ne znači da u budućnosti neće, ali u ovom trenutku to nije realan scenarij. Mi u svakom trenutku tražimo velik broj ljudi iz raznih razloga, ne možemo dati kameri zadatak da ih traži. Računalna snaga koja je potrebna da to provjeri je prevelika i neproporcionalna svrsi za koju te ljude tražimo", kaže Marko.
No, mogu primjerice u određenom naselju tražiti određenu registracijsku tablicu. Postoje kamere koje to mogu automatski prepoznati. Postoji i biometrijski nadzor.
"Lice svake osobe udovoljava geometrijskim profilima. razmak između očiju, nosa, čela, usta uvijek je isti. Možemo se udebljati ali odnosi ostaju fiksni - računalo to izračuna i sa određenom sigurnošću može utvrditi odgovara li netko profilu ili ne", dodaje Marko.
No, takve se kamere koje su u stanju biometrijski pretraživati za sada koriste tek na mjestima poput aerodroma ili na graničnim prijelazima.
"Svi ti filmski scenariji koje smo gledali zadnjih godina i koje nam Hollywood želi prikazati sve to lijepo izgleda ali u praksi ne fuunkcionira".
Komplikacija u praksi
I pravno je priča dobro riješena, ali se komplicira u praksi. Osuđeni prevarant u Hrvatskoj, prevarant je i u Americi.
"Ubojstvo, prevara i krađa to su tzv temeljna kaznena djela i teško mogu pretpostaviti da postoji i jedna zemlja gdje se prevara ne goni. To je jedno najsofisticiranije kazneno djelo u međunarodnoj literaturu po počinitelju - on tu daje bitno obilježje djelu", dodaje Veljko Miljević, odvjetnik.
Ako je djelo kažnjivo u jednoj i u drugoj zemlji, problema da se počinitelj privede pravdi ne bi trebalo biti.
"Procedura ipak obvezuje. Morate uputiti zamolnicu, i to ne može napisati Općinski sud sudu u New yorku, ali ako taj zahtjev bude iniciran od suda koji treba provesti izvršenje i onda oni vele ne možemo dobiti ovoga, i onda ide u Ministarstvo pravosuđa, i onda ne ministar pravosuđa, nego mvp upućuju MVP u buenos airesu naložite da nam pronađu toga i toga jer ga Hrvati traže za pravomoćnu presudu na 13 godina", kaže Veljko.
Najmanje je problema ako počinitelj sam da svoju suglasnost.
"Važno je da to djelo mora biti na isti način tretirano u jednoj i drugoj državi to je identitet norme. A specijalitet je da ako ga izručiš može biti suđen samo za to, za ništa drugo. Nitko ne zna da nakon rješenja pravomoćnog Vrhovnog suda ide ministar i da on potpisuje ugovor o izručenju - taj ugovor je zakon u izručenju", dodaje Miljević.
Zakoni o međunarodnoj pravnoj pomoći, Zakon o pravosudnoj suradnji zemalja članica EU - riječ je o pravnim normama koje sve reguliraju i vrijede za cijeli svijet. tako se točno zna i koji se kriteriji za slučaj da zemlja odbije izručiti osobu. Situaciju može komplicirati pitanje zastare progona ili izvršenja kazne, traženje azila, suđenje u drugoj zemlji, dvojno državljanstvo, ponekad i ne samo pravni razlozi.
"Nije to komplicirano nego se komplicira u nekim postupcima. Onda se pravnici ne mogu složiti jer je jedna zemlja zainteresirana za ovo druga za ono. i onda pravni umovi koji bi se inače na simpoziju iliti gozbi bez problema složili onda se ne slažu", kaže Veljko.
Kada se komplicira?
Kompliciralo se tako u slučaju izručenja Perkovića, ni Todorić nije stigao u najkraćem mogućem roku, braća Mamić kaznu izbjegavaju u Bosni. No, nisu samo oni bježali u Bosnu. Jedan od poznatijih je i Kutle.
"Neke sporazume smo do jučer glorificirali i govorili kako su veliki pravni napredak u suradnji dviju država i da omogućuju ono što govorim i da svatko bude gonjen kad to mora i najednom se otkriva da ti propisi i nisu tako savršeni. i ta braća dolje, vic je u tome da su se pozivali na sporazume, a sporazum je klasificiran iznad Zakona i oni po tom sporazumu kažu mi nećemo u Hrvatskoj nego želimo kaznu izdržavati tamo, jer smo državljani BIH. i na jednom ne. Pa jel tako piše? piše", odgovara Veljko.
Odvjetnik Miljević, koji je i sam branio Zdravka Mamića, tvrdi da je tužiteljstvo prije mjesec dana o tome odlučivalo.
"Rekli su da je tužiteljstvo uočilo nesavršenosti pravnih normi koje prije nikog nisu smetale i da će kod njih biti pokrenut postupak da s njihove strane se eventualno formira potpuniji tekst pa da se ide u dopunu sporazuma. I tu su te zapreke koje se dešavaju", kaže Veljko.
Rezultat je da su braća Mamić i dalje na slobodi.
No, ima i slučajeva koji su ipak završeni. Iz Ministarstva
pravosuđa kažu kako su u ovoj godini zatražili 24 izručenja.
Deset predmeta je pozitivno riješeno, u ostalima čekaju odluke
nadležnih tijela. U istom razdoblju zaprimili su 36 molbi za
izručenje. U dva predmeta izručenje je odbijeno, u 13 dopušteno,
a 21 molba još je u postupku.
Gdje su Vučkovići, s početka priče, instituacijama očito nije
poznato. Javili smo se i nogometnom klubu i djevojci za koju je
Dragan uvjeren da je njihova kći, no odgovor nismo dobili.
"Što da ih sretnete? Ništa mogao bih im nešto napraviti, ali onda bih išao u zatvor. Samo bih okrenuo glavu", kaže Dragan.
Iz Ministarstva pravosuđa kažu, 2007 na zamolbu Općinskog suda u Puli tražili su ih u Crnoj Gori, no Vučkovići poziv nisu primili. Od tada, poručuju iz Ministarstva, niti jedno tijelo pa ni policija nisu od njih ništa tražili.
