Arapi i Izraelci svađaju se oko humusa, Hrvati i Slovenci oko terana, a Ukrajinci i Rusi - oko boršča. Trebala nam je cikla, mrkva, rajčica, luk i celer, ovaj put kuhamo bez mesa. Sve o boršču u malom prstu ima naš domaćin, Vasyl.
"Inače, tradicionalno, onako kako su mi ljudi govorili koji se
kuže u te stvari, je da je boršč ukrajinski, a ruski je šči. To
je zapravo njihova tradicionalna juha i nijedan Ukrajinac neće
reći da je šči ukrajinski, ali zato će puno Rusa reći da je boršč
ruski.
Da, vole si svašta prisvojiti, kao što možemo vidjeti i danas",
govori nam to kuhar Vasyl Ros.
Recimo i to da desetak ukrajinskih gradova nosi ime po ovom jelu, primjerice Borščiv.
Za nas je ovaj mladi ukrajinski kuhar skuhao borč, a mi smo ga
isprobali. A juha se, osobito ako nemate već kuhanu ciklu
radi, tri do četiri sata, ali s obzirom na to koliko se dugo
može jesti, to je ništa.
Vasyl nastavlja: "Boršč je drugi dan najbolji, može izdržati više
dana. Boršč kad ga skuhaš kako spada, može izdržati (ako ne
sliniš i ne bacaš mrvice unutra) šest ili sedam dana."
Dosta je to, kaže, ali to je OK jer je skuhano i nema se što
previše kvariti.
Jednostavna je to juha, čije ukrajinsko porijeklo nije bilo
sporno ni u doba Staljina. Ali danas se ratuje i receptima.
A dok je u tijeku dinstanje i kuhanje, Vasyl priča o svojih
12 hrvatskih godina. Polovicu života proveo je u Ukrajini. Ali,
kaže ima dvije domovine.
"Ukrajinu više osjećam kao majku. Ona me odgojila i tamo sam
nekako sigurniji, a Hrvatsku više osjećam kao oca koji me naučio
neke stvari, koji me poziva na rast. Ovdje sam krenuo na svoj put
što se tiče kuhinje i što se tiče drugih stvari kojima se bavim",
kaž nam Vasyl.
Njegova rodbina barem zasad, sigurna je u Lavovu.
Pitali smo, jesu li možda u razgovoru došli do toga da, ako
stvari krenu na loše čak i na tom zapadnom dijelu, da dođu kod
vas u Hrvatsku?
"Rekao sam to baki i djedu koji su tamo. Oni su to čuli, zahvalni
su što smo im otvorili svoja vrata, ali oni žele ostati tamo.
Kažu da su stari i da su preživjeli i Hitlera i Staljina i KGB.
Žele ostati, preduboko su pustili svoje korijene", kaže
nam.
Nakon teških tema, kao lijek za dušu i želudac dolazi gotovi
boršč.
"Izvoliš", poslužio nas je.
Miris je lijep, primjećujemo. "Nadam se da ćeš isto reći i za okus. Dobar tek", nutka.
Probali smo, juha je fina, slatkasta, a i rajčica se fino osjeti, a zelja kao da nema. Valjda se sve stopilo.
"Da, da, stopilo se sve", govori nam naš kuhar.
Jednostavno i ukusno. A Vasylu smo danas, zapravo, napravili i
uslugu jer do kraja tjedna ne treba brinuti o hrani.
