Dragan Despot, kojeg je Ministarstvo kulture potjeralo u penziju jer je navršio 65 godina, na kraju se uspio dogovoriti s HNK. Predstave u kojima glumi više nisu otkazane, a Despot će za njih dobiti honorar. Cijeli ovaj slučaj natjerao nas je da malo promislimo o svima onima koji rade i nakon 65. A ima ih.
Pjevaju, pišu, glume, nastupaju, liječe pacijente, u sudnici brane klijente, komentiraju nogometne utakmice, pamte statistike i scenarije, plešu na pozornici. I svi s kojima smo razgovarali kažu da se ne osjećaju staro, nije im teško, i misle da su baš zato što nisu prestali raditi - i ostali mladi. Nitko ovdje ne kaže da granicu za odlazak u mirovinu treba podići sa 65, nitko ne kaže ni da svi trebaju raditi. Ali ima nešto u tome. Mišić koji ne vježbate atrofira. Tako i mozak.
"Staro? Što je to starost? Ne ne osjećamo se tako", rekao je glazbenik Stjepan Jimmy Stanić.
93 su mu tek. Zadnji koncert održao je prije četiri mjeseca i ne misli stati.
"Ima čovjek, svi imaju neke traume, nostalgije, ja vam tada uzmem komad mesa i napravim gulaš. I sve bude u redu - i ona onda mora jesti taj gulaš", šali se Stanić.
Ona je Barbara, a on najstariji glazbenik na svijetu koji i dalje nastupa. I dalje je, kao što pjeva, zdrav 'kakti lav'.
Pjevao je prije Beatlesa, Rolling Stonesa i Boba Dylana. 35 godina je prošlo kada su Barbara i Jimmy prvi put zajedno pjevali u Lisinskom. Sada je tišina, nastupa je manje - ali oni se i dalje zagrijavaju.
"Jazz glazba nas drži jer ona je pozitivna i daje nam impulse ta jazz glazba. Ne ova moderna jazz glazba nego stari jazz, swing koji nas pokreće i mi odmah moramo plesati. Da, da. Kad crnci počnu svirati onda je to ludilo kod nas", kaže Stanić.
"U radu je spas. Ako ti ne radiš, čemu služiš? Spasi se 'ko može", mišljenja je glazbenica Barbara Trohar.
Mirovine nema za glazbenike, a mira nema ni sportski novinar čiji glas znate svi. Odradio je prijenosa i prijenosa - Olimpijska, Svjetska, Europska i domaća natjecanja. 50 godina komentiranja i još mu nije dosta.
"Ne postoje dva ista čovjeka sa 65 godina. Imam kolegu koji ima 80 godina, koji me uništava. Svi imamo ove smart narukvice i pokazuje mi da ima dnevni prosjek trčanja, jogiranja tenisa - 15 kilometara na dan, koji je poslovno i međunarodno aktivan, koji tvrdi da je seksualno zainteresiran. Imam drugog koji se doma sa 60 zatvorio, puši dvije kutije Marlbora dnevno i ne izlazi van. Prema tome ne možete biološku granicu od 65 godina postavljati kao kriterij, smiješno je", rekao je Božo Sušec.
Pripremati se za nepredvidivo je kaže - trening za mozak.
"Mene to veseli. Mislim da je dobro to za glavu, za mozak, to bistri um, ostavlja čistu misao, drži koncentraciju - ne možete se opustiti uz križaljku i sudoku. Jednog dana ću reći dosta, ali nemam u planu taj konkretan dan", kaže Sušec.
Oni su u mirovini, ali rade. Na pola radnog vremena, honorarno, full time. Sve je više umirovljenika koji u mirovini ne žele biti - 10 posto više nego prije dvije godine, njih gotovo 15 tisuća. Rade u poljoprivredi, šumarstvu, kao taksisti, prodavači, kao liječnici. U pandemiji su se bijelim kutama vratili mnogi. Vratio se i infektolog Bruno Baršić na COVID odjel. Na pitanje do kada će raditi odgovara: "Dok mi ravnatelj kaže - volio bi da si ovdje."
"Ne treba se naguravati. Mi koji smo penzioneri, ja sam službeno penzioner, treba znati - to hoćeš od mene, ja to mogu dati. Ono što ne mogu, moram bit kritičan prema svojim mogućnostima, ne mogu ja više dežurati i raditi u hitnom prijemu 24 sata", kaže Baršić.
Nije više radoholičar, kako kaže, tri godine je u penziji i sada zna da ima života i izvan medicine. Svira u bendu, bavi se književnošću, putuje. Nije mu teško stepenicama do sedmog kata, nije mu teško čitati stručnu literaturu niti ustati se rano. A starost? Doktor Baršić to ne osjeća.
"Da ja ne radim ovdje nešto bi svakako radio. Da li šišao živicu, da li čistio cestu oko kuće - čovjek mora raditi. Prednost rada u penziji? Pa to šta ako mi dosadi ja mogu reći: "Čujte deco, ja ne mogu više". I to vam je taj osjećaj slobode", smatra Baršić.
"U ovom trenutku sam prošao onu kritičnu granicu od 65. Nije mi palo na pamet, nisam se ni sjetio da moram ići u mirovinu. Prošao sam granicu od 70 i nije mi isto palo na pamet da idem u mirovinu i sad idemo dalje", rekao je poznati odvjetnik Anto Nobilo.
Klijenti su mu javne osobe - Miroslav Kutle, Hrvoje Petrač, Damir Polančec, Piruška Canjuga i još mnogi. Za mirovinu ne zna, o njoj ni ne razmišlja. Anto Nobilo je odvjetnik, majstor taekwondoa i ne biste vjerovali - 72 su mu godine.
"Zašto stavljati vremenski limit. Postoje neka zanimanja, prije svega intelektualna koja nisu teška. Mozak vam sporije stari od tijela. Ljudi ostare tjelesno, a mozak im, što se ono kaže, radi sto na sat. Imamo previše umirovljenika u tom slučaju svatko tko je navršio 65 godina i može raditi dobitak je za društvo jer i dalje uplaćuje u mirovinske fondove", kaže Nobilo.
Ne znamo uplaćuju li oni u svoje mirovinske fondove, ali itekako rade i radili su. Clint Eastwood, Anthony Hopkins, Al Pacino, pa i Pero Kvrgić - glumci rade dok mogu zapamtiti tekst, a tekst dobro pamti i Žarko Radić.
"Ja sam snimao, radio u kazalištu, a naročito sam proradio kada sam sa 65 otišao u mirovinu jer sam imao više vremena. naše mirovine su jako malo. Mi smo živjeli u tom jednom turbulentnom pa neki koji su se znali snaći su imali puno rezerve pa onda možda ne moraju raditi u mirovini, a mi koji se nismo znali snaći moramo raditi i uz mirovinu", rekao je Radić kroz smijeh.
Na televiziji, kazalištu, u filmovima i serijama. Od Kapelskih Kresova do Blago nama. On ne misli da granica postoji, glumit će dok god ima angažmana.
"Mene je baš rastužilo kad sam čitao o doktoru Paladinu. On je navršio određene godine morao je otići i sada radi u Mostaru. Meni to nema smisla. Ljudi koji žele, koji mogu raditi, ja mislim da trebaju radit", kaže Radić.
