Zašto su domovi puni nezbrinute djece? I zašto je udomljavanja sve manje? E o tome smo danas željeli napraviti priču. Ali koliko je smušen i kaotičan cijeli taj sustav socijale najbolje govori da smo se doslovno do prije sat vremena još uvijek se borili s brojkama i objašnjenjima tih brojki.
Iz resornog ministarstva prvo su nam predstavili jedne brojeve, pa druge. Voditeljice domova govore da su puni i da je sve manje udomiteljskih obitelji, državna tajnica objašnjava da se događa transformacija sustava pa je zato sve malo zapelo.
Nedostaje udomitelja
U ovoj sobi igraju se Leptirići. U najpoznatijem hrvatskom domu za djecu, onom u zagrebačkoj Nazorovoj, 72 mališana je na smještaju i cjelodnevnom boravku - ravnateljica Kelava ističe - puni smo.
''Negdje 10 do 15 djece iznad kapaciteta što znači da možemo
primati zaista samo hitne slučajeve djece, odnosno smještavanje,
izdvajanja djece iz kriznih situacija iz obitelji'', rekla je
ravnateljica Dječjeg doma Zagreb Jasna Ćurković
Kelava.
85 ih je na smještaju u domu u Splitu. Do sedam godina
nalazi se 25 djece. Najmlađa u domu je beba od mjesec dana.
Stigla je iz rodilišta.
''Uistinu velik broj djece je u dječjem domu Maestral, osobito djece u dobi do 7 godina što znamo da nije preporuka da tako mala djeca budu u ustanovi'', kazala je Jelena Burazin, ravnateljica Dječjeg doma Maestral u Splitu.
Iz splitskog doma je 10 djece otišlo u ruke udomiteljske obitelji, lani - nijedno.
''Na našem području nedostaje udomitelja odnosno nema onoliko koliko bismo mi željeli da ih ima, koliko bi našoj djeci trebali'', rekla je Burazin.
''Osjeti se povećana aktivnost centara za socijalnu skrb, povećan rad s obiteljima na terenu gdje se donose odluke u puno većem broju slučajeva o izdvajanju djece'', rekla je Ćurković Kelava.
Manje kreveta za djecu
A u ukupnom broju djece bez odgovarajuće roditeljske srbi u državnim i nedržavnim domovima vidljiv je rast prošle godine. Dok je 2018. bilo 700, 2019. 600, 2020. broj skače na 900 mališana za koje se brine sustav.
''Ako je negdje zbog procesa deinstitucionalizacije došlo do smanjenja kapaciteta smještajnika nije se dogodilo da ijedno dijete koje je trebalo žurni smještaj, dakle izmještanje iz biološke obitelji da nije bilo smješteno'', rekla je Margareta Mađerić, državna tajnica iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Drugim riječima - manje je kreveta za djecu. A djece je sve više. Sve je više i rizičnih faktora - od nezaposlenosti, financijskih problema, alkohol, droga koji djeluju na roditeljstvo posebno u pandemiji, a sustav očito sve više prepoznaje koji su roditelji kompetentni ili pak nisu, smatra Buljan Flander.
Djetinjstvo kakvo zaslužuju
''Po meni je problem jako velik tim više što jako puno djece živi
u domovima roditeljima iz godine u godinu se produžuje mjera jer
ne mogu živjeti sa svojom djecom, roditeljsko pravo im se oduzme
nakon 5,6,7,8 godina kada djeca više nisu interesantna za
posvojenje'', smatra ravnateljica Poliklinike za zaštitu
djece i mladih Grada Zagreba Gordana Buljan
Flander.
A što su djeca duže u domu, njihova privrženost je sve
nesigurnija, bez obzira na sav napor odgajateljica.
''Zaista bi trebalo jačati udomiteljske obitelji, ali još više
raditi na posvojenju djece, a ne čekati godinama da bi ta djeca
imali čiste papire, kako i kažemo, da bi bila usvojena'', kazala
je Buljan Flander.
A sve što svi ovi mališani žele je djetinjstvo koje i
zaslužuju.
