Kada je u proljeće 2014., nakon nekoliko mjeseci odgađanja, konačno pokrenut sustav e-Građani, bio je to početak procesa digitalizacije javne uprave. Mogućnosti koje su tada postale dostupne građanima na nekoliko klikova mišem nagovijestile su otvaranje javne uprave društvu te modernizaciju državnog aparata. Godinu dana kasnije, u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore, bivši šef HDZ-a, Tomislav Karamarko, kao jedan od pet sektora koje će razviti kao premijer, nabrajao je digitalizaciju, iako to nije pisalo u tadašnjem izbornom programu stranke.
Ta famozna digitalizacija, dugotrajan i sistematičan proces koji uključuje mnogo više čimbenika od puke nabave novih računalnih ili mrežnih komponenti, čini se, u proteklih nekoliko godina nije provedena jednako sistematično kako bi možda trebala biti. Naime, još uvijek postoje zamjerke na rad sustava, neki smatraju kako sustav e-Građani, iako je 2015. dobio nagradu za najbolji projekt unaprjeđenja javne vlasti u Europi, sada "izgleda kao virus iz devedesetih", a dovoljno je spomenuti kako se, unatoč brojnim najavama, još uvijek nije pojavila njegova mobilna verzija. Uz to, brojne su usluge javne uprave građanima još uvijek nedostupne u digitalnom, a kamoli u mobilnom obliku.
Nisu sve opcije zaživjele
Iako je u proteklih nekoliko godina bilo najavljivano, još nije zaživjelo niti ukidanje žiga, biljega i uplatnica, a iako Zakon o upravnom postupku to omogućuje, još nema ništa niti od elektroničkog ili mobilnog potpisa. Doduše zaživjele su e-Osobne, ali one su svedene na korištenje za nekoliko bankarskih usluga i to samo u pojedinim bankama te na pristup sustavu e-Građani.
Upravo je djelomično provedena digitalizacija javne uprave bila jedna od tema panel-rasprava konferencije Oracle Modern Business Forum, koja je održana 13. studenoga u zagrebačkom muzeju Mimara. Nakon uvodnih predstavljanja tvrtkinih naprednih tehnoloških opcija, uglavnom vezanih za pohranu i čuvanje podataka u cloudu, na čak dvije panel-rasprave su predstavnici državnih tijela te poznati poduzetnici raspravljali o tome što je učinjeno, što je trebalo biti učinjeno, zašto nije učinjeno i što će se tek učiniti.
Digitalna javna uprava slabo se koristi
Ministar uprave, Ivan Malenica, je istaknuo kako je "u sustavu e-Građani, koji je perjanica digitalizacije sustava uprave i Republike Hrvatske, trenutačno prijavljeno oko 790.000 građana". Ministar smatra kako to nije dovoljna brojka te da će veći broj korisnika biti privučen jačanjem promocije i konačnim puštanjem mobilne verzije tog sustava. I zaista, kada se uzmu u obzir podaci Ekonomskog instituta, prema kojima je 2018. godine 76 posto građana koristilo internet, postavlja se pitanje zbog čega mali broj građana koristi elektroničke sustave javne uprave.
Odgovor se možda krije u nastavku istog istraživanja, prema kojem je samo 36 posto građana koristilo elektroničke alate za komunikaciju s javnom upravom, samo tri posto ih je koristilo internet za financijske aktivnosti, a 27 posto je kupovalo online. Naravno, sve je to daleko ispod europskog prosjeka. Drugi dio odgovora se krije u tome što sustav e-Građani na jednom mjestu objedinjuje tek šezdesetak usluga, a građani se mogu služiti s još dodatnom 71 uslugom, uglavnom u razvijenim lokalnim upravama i samoupravama. Broj usluga državne uprave je daleko veći, a treba spomenuti i kako samo pojedini gradovi i općine, poput Zagreba, Rijeke ili Vrgorca nude velik broj raznovrsnih usluga, dok ostali imaju samo jednu ili nijednu uslugu.
Dodatan problem je i to što javna uprava još uvijek nije smislila način na koji će komunicirati ili razmjenjivati podatke s poduzetnicima, što stvara gubitak vremena, pa i štetu za državu, ali i poduzetnike. Iako su na Oracleovoj konferenciji sudjelovali brojni poduzetnici koji su razvili digitalne sustave poslovanja, koji su racionalizirali vrijeme, operativne procese i troškove, država i dalje kaska.
"Vi u tom digitalnom procesu još uvijek imate nekoga tko traži papir. Mnogo toga se internetom maila, pa se isprintava, pa se onda ponovno vraća papir. Mi još uvijek nismo maknuli žig, jer ga je teško digitalizirati. Mi još uvijek imamo strašno puno posla, ali drago mi je da se pokrenulo. Ono što nas brine jest da smo spori i da smo u odnosu na Europu i svijet udaljeni 10 koraka. Digitalizacija je tu, mi smo sada europsko tržište, naš izlaz je Europa. Uloga države je tu važna, jer smo mi zemlja malih i srednjih tvrtki. Nemamo vremena istraživati što sve državi moramo dati, koje papire i koje procedure. Prosječni poduzetnik gubi oko 50 posto svog vremena u interakciji s državom na svim razinama. Tu ubrajam i lokalnu upravu koja je također veliki izazov za gospodarstvo. Digitalizacija je korak gdje bi ljudi mogli obavljati svoj posao, prije svega sa svoga radnog mjesta, a ne da idu okolo, kupuju biljege, traže formulare...", nabrajao je izvršni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić.
Obećanja, obećanja...
Stoga je dobro došlo obraćanje Agneze Margetić Crnčec iz FINA-e koja je najavila pokretanje sustava e-Poslovanje, kojim bi se trebalo olakšati poslovanje, plaćanja, ovlaštenja i komunikacija poduzetnika s javnom upravom. Sve bi to bilo u redu da e-Poslovanje nije prvi put najavljeno u rujnu 2017. i to u kontekstu predstavljanja u 2018. Crnčec je najavila i sustav e-Start kojim bi se na jednom mjestu trebalo omogućiti pokretanje posla, odnosno osnivanja tvrtke, otvaranja računa i objedinjavanja drugih procesa potrebnih za pokretanje tvrtke.
Osim toga, na konferenciji je najavljeno i pokretanje Centra dijeljenih usluga, odnosno kako je objasnio predsjednik uprave APIS-a Saša Bilić, "državnog clouda", u kojem bi bile objedinjene sve usluge, svi sustavi i svi podaci koji se razmjenjuju između građana, poduzetnika, javne i lokalne uprave. O tome je bilo riječi početkom ove godine, kada je bivši ministar Lovro Kuščević, između ostalog, ponovno najavio i e-Poslovanje, e-Pristojbe te e/m-Potpis i e/m-Pečat, koji još nisu provedeni. Tada je rekao kako je ukupna vrijednost projekata veća od 360 milijuna kuna, od ��ega će se 85 posto financirati iz fondova EU-a.
Ministar Malenica je rekao kako mu je želja stvaranje "ministarstva bez papira" te kako je u planu i elektronička prijava na javne natječaje, kako bi kandidati u elektroničkom obliku poslali dokumentaciju koja je često opsežna i još uvijek se šalje poštom, u papirnatom obliku ili na nešto rudimentarnijim elektroničkim medijima, poput CD-a ili USB-a.
Racionalizacija poslova i prilagodba ljudskih resursa
Na konferenciji je bilo riječi i o stvaranju digitalnog društva, što je, složili su se sugovornici, najteži dio posla. Ne samo zbog očekivanja građana, već i zbog prilagodbe zaposlenika u državnoj upravi novim tehnologijama i procesima. Ako se samo sjetimo zagrebačkog suca koji je "alergičan na računalo", onda je pitanje što se može očekivati od službenika koji bi preko online sustava trebali rješavati zahtjeve koje zaprime od građana i poduzetnika. Prema svemu sudeći, moguć je i otpor prema novim tehnologijama kod dijela zaposlenika, a razlog je očit, apostoji i vrlo dobar primjer za to. Naime, Hrvatska je uz pomoć flamanske vlade 2009. uspostavila sustav Cadial, odnosno tražilicu službenih dokumenata, koja je trebala omogućiti brzu pretragu svih vrsta dokumenata na svim razinama lokalne i javne uprave te državnih agencija. Deset godina kasnije još uvijek svi dokumenti nisu uneseni u sustav.
"Hrvatska ima neke specifične probleme. Mi moramo raditi modularan softver, interoperabilan, koji se mijenja jednom godišnje ili kvartalno i to je promjena paradigme i tu nedostaje znanja u privatnom IT sektoru, a kamoli u državnom. To je jednostavno način na koji funkcionira neki servis. Drugi problem je da to mijenja optimizaciju i da se mijenjaju i transformacija i mobilizacija, a to znači da neka radna mjesta umiru. Sredina tržišta rada nestaje. Djelatnici na šalterima banke, to je radno mjesto koje će odumrijeti. Knjigovođe će odumrijeti. Jednostavnija uredska radna mjesta, što je okosnica državne uprave, će se digitalizirati. Nema te državne institucije koja gleda samo informatički aspekt, gleda i to kako će ljudi funkcionirati i kako će ih sustav promijeniti i to je problem ne samo nas, nego i drugih", istaknuo je Danijel Lenardić iz KPMG-a.
Možda je upravo u racionalizaciji posla i otporu lokalnih i javnih službenika sadržana razlika u korištenju infromatičkih usluga. Majetić ističe kako poslodavci prezentiraju svoje modele digitalnog poslovanja svim tijelima državne uprave, ali "neke agencije i neka ministarstva slušaju", no "nažalost ne postoji jedan sistem gdje mi radimo tako da sva ministarstva imaju plan, nego jedno ministarstvo radi, drugo ne, a interakcija među ministarstvima mora biti bolja."
Bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko u svojim je nastupima često inzistirao na digitalizaciji
"Kao što tehnologija napreduje, napreduju društvo i financijski resursi i činjenica je da puno stvari možemo učiniti brže, iako su tu ljudski resursi ključ. Isto tako znamo da su ti ljudski resursi veliki problem ne samo u Hrvatskoj nego i u Europskoj uniji. Možemo napraviti savršene usluge, ako ih nitko neće koristiti nije dobro. Možemo imati savršene strojeve u digitalnom gospodarstvu, ali ako radnici ne znaju time upravljati nije dobro. To su komponente koje se moraju razvijati jednakom brzinom", rekao je Bernard Gršić, državni tajnik iz Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, ponovno potežući pitanje povjerenja građana u tehnologiju i njihove volje za korištenjem tehnologije.
No, ona bi možda bila i veća da se i na lokalnoj razini ne događaju slične situacije kao i među ministarstvima. Dok su Zagreb, Rijeka i Bjelovar, koji je u samo godinu dana gotovo potpuno digitalizirao javnu upravu, skresao troškove i time racionalizirao gradsku upravu te planira skresati prirez, brojni gradovi i općine nisu uopće niti započeli s procesom digitalizacije, barem u onom dijelu koji je vidljiv građanima.
Realizirano sve što je bilo u planu, ali ne na vrijeme
Gršić kaže kako su realizirana sva postignuća koja su planirana, ali ne u vremenu u kojem su u Vladi i Državnom uredu to htjeli. Spomenuo je i interoperabilnost kao ključni pojam, a on podrazumijeva međusobnu povezanost državne i lokalne uprave. Svjestan je kako će Hrvatska i dalje tehnološki kaskati za Europom, pa i ostatkom svijeta te najavio izmjenu informatičke infrastrukture u sljedećih pet do sedam godina, a sve bi trebalo biti temeljeno na već spomenutom "državnom cloudu".
A na njemu radi tvrtka APIS, koja je ponovno došla u žižu javnosti zbog toga što je država odlučila kupiti 49 posto udjela od Grada Zagreba za 137 milijuna kuna i time preuzeti 100 posto vlasništva. Iako od Saše Bilića nismo uspjeli doznati hoće li se novom akvizicijom proces digitalizacije ubrzati, znakovito je što je ta tvrtka i prije preuzimanja već ionako imala 91 posto ugovorenih poslova s državom. Tada se spominjalo kako bi do 2023. APIS i Ministarstvo uprave kroz Centar dijeljenih usluga objedinili 300 tijela javne uprave.
Gršić, ali i svi sudionici rasprave na Oracle Modern Business Forumu tvrde da će za provedbu digitalizacije prijeko potreban biti i ljudski kapital, odnosno IT stručnjaci. Hrvatska se voli pohvaliti njihovom kvalitetom, ali često se ističe kako oni nakon završenog visokog obrazovanja uglavnom odlaze raditi u inozemstvo. Možda je problem i u zakonskim propisima koji često budu toliko komplicirani da se ne mogu povući sredstva za projekte poput Podrške razvoju centara za kompetencije (CEKOM), koji je EU financirao s čak 100 milijuna kuna. To je dovelo da velike tehnološke tvrtke i mali poduzetnički inkubatori ostaju bez stručnjaka, čekajući početak isplata dotacija za rad, što je svakako i korak unazad, ako će neki od tih stručnjaka jednog dana raditi na digitalizaciji javne uprave, koja im je, eto, onemogućila razvoj njihovih kompetencija.
